Kontakt telefoni: 01/3897-158 ~ 091/950-0973

Detalji: Kategorija: Frontpage; Objavljeno Petak, 08 Ožujak 2024 18:04; Napisao/la drmilan; Hitovi: 2266967

Dr. Milan Pavić

Adresa: ul. Slavka Batušića 17/1 Zagreb 10090 Croatia
E-mail: milan.vidnikrug(at)gmail.com@

Telefon: +385 (01) 3897-158

Zdravlje za cijeli organizam

Detalji: Kategorija: Frontpage; Objavljeno Srijeda, 03 Lipanj 2015 06:43; Napisao/la Administrator; Hitovi: 27800

UVOD

Što je razornije od atomske bombe? Što je otrovnije od zmije kobre? Što je ubojitije od ispaljena metka? - Vrijeme! Čini tik-tak, tik-tak, tik-tak i nikako ga ne možemo zaustaviti. Možemo li ga usporiti? Postoji kronološko i biološko vrijeme. Kronološko je vrijeme stvarno vrijeme proteklo u određenoj jedinici mjerećeg vremena. Biološko je vrijeme za svakog čovjeka različito. Tako, npr. neki čovjek koji ima 50 godina može biti mlad, vitalan, snažan, zdrav i pun pozitivne energije za obavljanje svakodnevnih poslova i radnih zadataka. Drugi čovjek koji također ima 50 godina može biti iscrpljen, umoran, s vrlo niskom razinom energije, a također može biti bolestan te mu stoga sve funkcije u organizmu bivaju usporene. A njegov radni elan može biti izrazito smanjen i nedovoljan za životne zadatke i poslove. Ono što u našoj ordinaciji savjetujemo pacijentima i korisnicima jest kako maksimalno usporiti biološko vrijeme, tako da im organizam kroz cijeli život, sve do duboke starosti, bude snažan, vitalan i zdrav.

Čovjek se rađa, razvija, živi, stari i umire. O rađanju se mnogo govori, i rađanje života je sreća za roditelje, rodbinu, kao i za novorođeno dijete. Jednom sam pročitao u novinama komentar novinara koji je objašnjavao kako ljudi shvaćaju pojam sreće i nesreće. Tako je netko dobio veliki iznos na lotu i ljudi su komentirali kako je to velika sreća. No taj isti novinar je komentirao da je mladi vojni pilot izgubio kontrolu nad avionom koji je pao i on je poginuo. Ljudi su komentirali kako je to velika nesreća. Tada je novinar iznio svoje mišljenje kako su ljudi jako dobro shvatili što je nesreća, ali nisu dobro shvatili što je sreća. Sreća je kad se rodi dijete, a nesreća je kad čovjek umre. Čovjek se zatim razvija, od djeteta postaje odrasli čovjek, taj čovjek radi, stvara, a kako prolazi vrijeme, nakon određenih godina, stari i umire. Dakle smrt je sastavni dio čovjekova biološkog ciklusa. Često puta čujemo u medijima, političkim tribinama i sl. da bi svaki čovjek trebao imati dostojanstven život. Slažem se s time, ali smatram isto tako da bi svaki čovjek trebao imati i tzv. „dostojanstvenu smrt“. Iako se o smrti rijetko gdje priča, ovdje moramo napomenuti da je izrazito važno da ta smrt bude tzv. „dostojanstvena smrt“. To znači da čovjek živi dugo, da je sve vrijeme pokretan i samostalan, da su mu sve funkcije organizma dobre i, jednostavno rečeno, da je sve vrijeme svog života zdrav te da na kraju duga vitalnog života premine u snu bez bolova i patnji. Na takav je način živio i dr. Norman Walker.

Dr. Norman Walker bio je pionir i osnivač načina prehrane koja je usklađena s čovjekovom evolucijskom naravi. Umro je u 116-stoj godini, i to u snu, bez bolova i patnje. Zanimljivo da je dan prije bio pokretan i obrađivao je biljke u svom vrtu.

Način prehrane u kojem je tijelo stalno u blago lužnatom stanju ne dopušta razvoj bolesti. I onda u snu kada dolazi do obnavljanja organizma, u nekom trenutku kada se kritična masa telomera istroši, tj. kad se pređe kritična masa istrošenih telomera u stanicama, organizam shvati da više nema dovoljan broj stanica za obnovu organizma i otkažu sve vitalne funkcije. Čovjek umre u snu, bez bolova, bez patnji, bez dugotrajnog liječenja za koje vrijeme mu je organizam onesposobljen. To je ta tzv.“dostojanstvena smrt“. Da bismo znali razliku između „dostojanstvene“ i „nedostojanstvene smrti“, spomenuti ću izraz koji se često vidi na osmrtnicama. Često puta u novinama u osmrtnicama možemo pročitati „naš dragi rođak umro je mlad nakon duge i teške bolesti“. Duga i teška bolest često je puta povezana i s dugom i teškom patnjom. To je tzv.“ nedostojanstvena smrt“.

S obzirom na to da sam spomenuo „telomere“ želio bih pojasniti o čemu se radi. Koristit ću se riječima i izrazima dr. Ivice Rubelja iz Instituta Ruđera Boškovića koji se bavi istraživanjem telomera.

"Telomere su pokazatelji stanja organizma. To su zaštitne strukture na krajevima kromosoma. Svakom diobom stanice one se skraćuju, a kad se prekomjerno skrate, zaustavljaju stanično dijeljene. To nazivamo staničnim starenjem, a upravo je akumulacija starih stanica u tkivima glavna značajka starenja". Dr. Rubelj pojašnjava kako se pomoću telomera može predvidjeti životni vijek.

"Na telomere bitno mogu utjecati i vanjski faktori, kao što su fizičke aktivnosti, prehrambene navike ili stres. Zapravo, njihova dužina zbroj je svih tih zbivanja, tako da se poboljšanim načinom života i prehrane može pozitivno utjecati na progresiju starenja", kaže dr. Rubelj.

"Najbolji način da se telomere produže jest promjena načina života. Čimbenici koji utječu na zdravlje vide se i na telomerama", zaključuje dr. Rubelj, uz napomenu da one nisu izravan uzrok starenja, nego indikatori, tj. pokazatelji stanja organizma.

O telomerama piše i u tekstu „Liječenje i izliječenje usne šupljine“ u prvom dijelu u poglavlju „Hipoteza o nastanku raka“

Ponovo bih se vratio na principe prehrane koju je koristio dr. Norman Walker. Želio bih istaknuti da svi ljudi imaju koristi od ovakva načina prehrane. I mlađi i stariji. I oni koji su već zašli u pozne godine, kao i oni ljudi koji imaju već nekoliko kroničnih bolesti. Zdravlje je prirodno stanje čovjeka, a ne bolest. Stoga kada organizam ponovo dovedemo u stanje u kojem ga uskladimo s njegovom evolucijskom naravi, stanice se vrlo brzo obnavljaju i dovode u zdravo stanje.

Ovakav se način prehrane uopće ne sukobljava s bilo kojom vrstom prehrane koju je čovjek do sada koristio. Takav način prehrane je i financijski prihvatljiv. U ovoj prehrani se treba dodati određene prirodne tvari (u čistom prirodnom obliku), koje onda dovode do toga da te tvari počnu mijenjati stanje u organizmu na način da stanice koje su dobile ono što im je potrebno, smanje signale mozgu da su gladne. Stoga s vremenom čovjek sam od sebe izgubi potrebu za dosadašnjim načinom prehrane jer mu stanice normalno funkcioniraju i metabolizam se odvija bez zastoja. Kada čovjek ima takav način prehrane, takva osoba može i dalje ili s vremena na vrijeme, ili u nekim manjim količinama, jesti hranu koju je i do sada jeo. Takva mu hrana neće smetati zato što je tijelo u takvom stanju da će takve manje količine hrane vrlo brzo sagorjeti i izbaciti kao otpad iz organizma.

Neki su mi pacijenti rekli da su korištenjem ovakve prehrane i stavljanjem tijela u blago lužnato stanje, uočili da su počeli mršavjeti. Naime, kada čovjek jede hranu koja nije prilagođena čovjekovoj evolucijskoj naravi, onda takvom hranom u tijelo ulazi mnogo ugljikohidrata i masti, a malo životnih čestica kao što su enzimi, vitamini, minerali. Takva hrana se ne može potrošiti pa se skladišti u tijelu u obliku masti. Stanice u tijelu znaju da nisu dobile sve potrebne hranjive elemente. Znaju da takvom hranom ne mogu stvoriti potrebnu energiju za obavljanje tjelesnih funkcija (rad organa i obnova oštećenih ili zamjena mrtvih stanica) pa šalju signal u mozak da su gladne, očekujući da će s novom hranom dobiti i te životne čestice koje nedostaju. Ukoliko ih ne dobiju, proces se ponavlja. Iako stanice dobivaju hranu, one su i dalje gladne jer u toj hrani nema životnih čestica koje im trebaju. Zato takav čovjek ima stalnu potrebu za hranom, iako je sve deblji i deblji. No kada čovjek uzima hranu koja u sebi sadrži životne čestice - enzime, vitamine, minerale koje tijelo stavlja u blago lužnato stanje, tada stanice u tijelu dobivaju sve potrebne hranjive tvari. Stoga šalju signal u mozak da nisu gladne te čovjek nema potrebe za uzimanjem nove hrane. Ujedno ta evolucijska (prirodna) hrana, koja sadrži životne čestice, za metabolizam treba ugljikohidrate i masti. Budući da prirodna hrana ne sadrži dovoljno ugljikohidrata i masti, onda ih uzima iz skladišta koje se nalazi u tijelu. S obzirom na to da je tijelo u kojem ima mnogo masti, pretežno kiselo, onda prirodna hrana, da bi neutralizirala taj višak kiselina, pojačava metabolizam (izmjenu tvari). A za pojačani metabolizam potrebno joj je više ugljikohidrata i masti. Stoga višak masti brže sagorijeva i čovjek mršavi.

Ovakvim prirodnim načinom prehrane smanjuje se i tzv. podbuhlost.

Podbuhlost možemo izraziti i kao natečenost, nadutost ili otok određenog dijela tijela. Sam izraz podbuhlost najčešće se povezuje s glavom, a i očnim kapcima. No i cijelo tijelo, u nekim slučajevima, može biti naduto. Jedan od važnijih razloga zašto nastaje podbuhlost su otrovi u tijelu. Naime otrovi koji se ne mogu eliminirati iz krvotoka, utječu na stanice i tkiva tako što izazivaju iritaciju (nadraženost) i oštećenja. Da bi smanjile tu nadraženost, stanice i tkiva obuhvaćaju te otrove i oblažu ih sa sluzi. Kako u tijelu ima sve više otrova, stvara se i sve više sluzi. Ta sluz uzrokuje podbuhlost. Nakon što se organizam očisti, nestaje i podbuhlost.

Ovdje bih još želio dodati da je i kisik vrlo važan za normalno funkcioniranje stanica. Tako neki nezavisni istraživači tvrde da je razlog što se na srcu ne razvijaju tumori taj što je srce uvijek prepuno svježom krvi, a time i kisikom. Razgovarao sam s jednim kirurgom i on mi je rekao da se ni na aorti ne pojavljuju tumori. Iako se stanice najbolje obnavljaju kisikom prilikom sportskih aktivnosti i kod dubokog disanja, također se kvalitetno obnavljaju kisikom i kad je tijelo u blago lužnatom stanju. U takvom stanju stanice maksimalno iskoriste raspoloživi kisik.

FIZIOLOGIJA ZDRAVIH STANICA

U svakom se trenutku u našem tijelu događaju trilijuni kemijskih reakcija koje se odvijaju samo s jednim ciljem - da održe organizma na životu. Ali ne samo da ga održe na životu, već da taj organizam bude vitalan, pokretan, snažan i zdrav.

Da bi stanica mogla raditi i izvršavati zadatke koje su za nju predviđeni, potrebna je hrana, voda i kisik. Izmjenom tvari stvara se energija koja je potrebna da bi mogla vršiti određene funkcije, npr. kontrakcija mišićnih vlakana, ili za izgradnju staničnih dijelova. Prilikom sagorijevanja hrane stvara se otpad koji se čisti. Ako se sve odvija kako treba, ta stanica će dugo vremena biti zdrava. No ako dolazi do grešaka u bilo kojem procesu metabolizma, tada stanica prijevremeno stari, atrofira i umire. Ili ide u drugu krajnost da se počinje nekontrolirano razmnožavati te se širi, metastazira i uništava ostale stanice i organizam.

Znači da bi stanica bila zdrava potrebno je da dobije zdravu, njoj primjerenu hranu, te nakon što ta hrana sagori, da se otpadne tvari iz nje potpuno eliminiraju.

Za to su potrebna dva važna procesa: 1) čišćenje organizma 2) pravilna kiselo-lužnata ravnoteža.

Da bi ta dva važna procesa bila zadovoljena, potrebno je poštivati pravila koja su nastala tijekom milijuna godina evolucije hominoida.

U daljnjem tekstu ću napisati ta pravila i to tako što ću opisati anatomiju, fiziologiju i patofiziologiju probave. Ujedno ću napisati kako u ordinaciji djelujemo da se greške koje je naš pacijent i korisnik napravio nepravilnom prehranom isprave, te da s novim načinom ponašanja čovjek dobije snagu, vitalnost i zdravlje.

(Anatomija čovjeka – znanost koja proučava građu i oblik tijela, te međusobne odnose dijelova tijela u čovjeka.)

(Fiziologija – znanost koja proučava normalnu funkciju živih organizama.)

(Patofiziologija – biomedicinska disciplina koja se bavi proučavanjem poremećenih fizioloških procesa u čovjeka i životinja).

KISELO-LUŽNATA RAVNOTEŽA

Tekućina i hrana ulaze u usta te se jedno vrijeme zadržavaju u ustima, gdje se žvaču i usitnjavaju. Zatim se hrana guta, prolazi kroz jednjak i dolazi u želudac. U želudcu solna kiselina razlaže tu hranu koja onda dalje putuje u tanko crijevo. U tankom crijevu probavljena hrana u cijelosti se preradi i pretvori u tekućinu, pa odlazi u krv. Nakon tankog crijeva dolazi debelo crijevo. Dakle, debelo crijevo se nastavlja na tanko crijevo i kod čovjeka završava s analnim otvorom. U debelom crijevu završavaju ostaci probavljene hrane, iz kojih je u tankom crijevu resorbirana većina hranjivih tvari. U debelom crijevu se resorbiraju ostaci vode, i pohranjuju ostaci probavljene hrane koji trunu. Nakon toga, ostaci probavljene hrane iz debelog crijeva, kroz analni otvor izlaze van. Dakle hrana se zadržava u ustima, želudcu te tankom i debelom crijevu. Da bi proces probave hrane išao neometano, potrebno je da se ispune neki uvjeti:

hrana treba biti prilagođena čovjekovoj evolucijskoj biti (naravi)
čovjek uvijek mora imati dovoljnu količinu želučane, tj. solne kiseline
resorpcija hranjivih tvari iz tankog crijeva treba biti besprijekorna
pražnjenje probavljene hrane iz debelog crijeva također treba biti besprijekorno

Pojašnjenje stavke 1) Hrana treba biti prilagođena čovjekovoj evolucijskoj biti:

Nedavno su stručnjaci sa sveučilišta Oxford objavili novo istraživanje u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences da su naši drevni preci jeli pretežno tropsku travu i trsku. Dakle, to bi trebala biti osnova i za jelovnik modernog čovjeka. O tome da je zeleno bilje (salate, kelj, karfiol, peršin, raštika i sl.) koje je puno klorofila – zdravo, mislim da ne treba posebno napominjati. No što se tiče trstike, onda bih spomenuo priču gospođe koja je jedno vrijeme boravila u Brazilu. U pokrajini u kojoj je bila postoji piće od trstike. U restoranima, u sokovniku iscijede svježu, posebnu trstiku, i to njihovi gosti piju. Gospođa je rekla da je okus vrlo ugodan, vrlo blago slatkast, ali ono što je još važnije da je nakon što je popila to piće od trstike, osjetila jednu posebnu energiju i živost cijelog organizma.

Pojašnjenje stavke 2) Čovjek uvijek mora imati dovoljnu količinu želučane, tj. solne kiseline:

Solna kiselina (HCl) ima mnoge izrazito važne uloge u našem organizmu. U želucu razgrađuje hranu. Ubija mikrobe i pomaže u njihovoj probavi. Također razgrađuje štetne otpadne kiseline koje nastaju kod nepravilnog kombiniranja i konzumiranja loše hrane. Da nema solne kiseline, ta hrana bi postala neprobavljena smjesa različitih otpadnih kiselina, kao npr. mliječne, mokraćne, ugljične, butanske, žučne i sl. To je ujedno jedina kiselina u tijelu koju naše tijelo proizvodi samo, a također jedina kiselina u tijelu koja se, nakon što obavi proces razgradnje, pretvori u lužinu. Stoga pomanjkanje solne kiseline, koja je vrlo važna u procesu kiselo lužnate ravnoteže, može dovesti do raznih bolesti. Njeno izlučivanje obično se počne smanjivati nakon četrdesete godine.

Pojašnjenje stavke 3) Resorpcija hranjivih tvari iz tankog crijeva treba biti besprijekorna:

Da bi resorpcija hranjivih tvari iz tankog crijeva bila besprijekorna, potrebno je da je solna kiselina tu hranu u želucu kvalitetno probavila. Također je bitno da u toj hrani ima dovoljan broj enzima, minerala, vitamina i ostalih hranjivih tvari prilagođenih čovjekovoj evolucijskoj biti (naravi). Ujedno je bitno da je hrana koja se unosi u tijelo lako razgradiva. Npr. tekuća hrana se lakše razgradi od krute hrane. Biljna hrana se lakše razgradi od mesne hrane. Kuhano meso se lakše razgradi od pečenog mesa i sl.

Pojašnjenje stavke 4) Pražnjenje probavljene hrane iz debelog crijeva također treba biti besprijekorno:

Sve što je važno za resorpciju hrane iz tankog crijeva također je važno i za debelo crijevo. Razlika je samo u tome što se hranjive tvari iz tankog crijeva resorbiraju i putuju u krv. Dalje dolaze do organa, tkiva i stanica gdje metaboliziraju (sagorijevaju i pretvaraju se u energiju) i stvaraju otpadne tvari. Te otpadne tvari putuju iz stanica, tkiva i organa do debelog crijeva, ulaze u debelo crijevo te zajedno s ostalim neprobavljivim tvarima izlaze iz debelog crijeva van iz organizma. No ono što je još bitno za debelo crijevo jest da u hrani koju čovjek jede ima balastnih tvari. Npr. bolje je pojesti naranču nego ocijediti sok i popiti samo narančin iscijeđeni sok. Jer kada se naranča pojede, onda osim soka ona u sebi ima i balastne tvari koje upijaju toksine i ostale štetne tvari, te se na taj način organizam čisti.

Da bi se svi ti procesi odvijali kako treba, potrebna je pravilna kiselo-lužnata ravnoteža.

S obzirom na to da se u tekstu dosta često koristim izrazom metabolizam, onda ću u daljnjem tekstu napisati nešto proširenu definiciju metabolizma.

Metabolizam ili izmjena tvari je skup kemijskih reakcija koje se odvijaju u živom organizmu kako bi održali život. Ti procesi omogućuju organizmu da raste, da se razmnožava, da održava svoju strukturu i reagira na okolinu. Dakle osnova metabolizma jest izmjena tvari i energije u organizmu. Metabolizam je niz kemijskih reakcija, koje nadziru enzimi, u kojima se hranjive tvari razgrađuju, pri čemu se oslobađa energija. Energija se pretvara u različite vrste rada npr. kontrakcija mišićnih vlakana, prijenos tvari kroz staničnu membranu i sl. No ta energija se koristi i za izgradnju staničnih dijelova (biosinteza organske tvari) kao što su npr. proteini i nukleinske kiseline. Treba napomenuti da se kod metabolizma stvaraju i otpadni proizvodi. Otpadni proizvodi normalnog metabolizma uglavnom su kiseli. Zato tijelo ima zadatak da neprestano neutralizira te kiseline. Dakle možemo zaključiti da je za normalno odvijanje metabolizma bitna pravilna kiselo- lužnata ravnoteža.

U daljnjem tekstu ćemo govoriti o normalnom (fiziološkom) procesu probavljanja hrane.

(Fiziologija – znanost koja proučava normalnu funkciju živih organizama.)

Hrana ulazi u usta u kojima postoje već određeni enzimi koji već u ustima probavljaju hranu. Zatim dolazi u želudac gdje je solna kiselina razgrađuje, te hrana dalje putuje u tanko crijevo. Iz tankog crijeva odlazi u krv i u ostale ljudske organe, tkiva i stanice. U stanicama (mitohondrijima) ta hrana sagorijeva. Kod procesa sagorijevanja nastaje toplina, snaga i struja. Ova tri elementa zbirnim imenom nazivamo – energija. Energija služi za različite vrste rada, između ostalog i za stvaranje građevnih elemenata koji su potrebni za obnovu loših ili mrtvih stanica. Prilikom tog rada stvara se i otpad. Zatim otpad koji je nastao razgradnjom hrane putuje dalje iz stanica, tkiva i organa. Dolazi do debelog crijeva. Ulazi u debelo crijevo i sa stolicom izlazi van. To je fiziološki ili normalni put hrane u ljudskom tijelu.

U daljnjem tekstu ću u kratkim crtama opisati patofiziološki put probavljene hrane. (Patofiziologija – biomedicinska disciplina koja se bavi proučavanjem poremećenih fizioloških procesa u čovjeka i životinja).

Hrana ulazi u usta gdje se žvače, razlaže i razgrađuje. No kako je to moderna, mekana, ljepljiva i slatka hrana, ona je dobra podloga za razvoj patogenih mikroorganizama, koji se zavlače u džepove između zubi i desni. Tu se razmnožavaju i prilikom izmjene tvari (metabolizma) stvaraju kiseli otpad. Te kiseline nagrizaju zubnu caklinu i stvaraju karijes, najprije površinski, a zatim i duboki. Zatim prodiru i dalje te putem tjelesnih tekućina odlaze i u druge organe, npr. sinuse, grlo, srce, zglobove i sl. U drugim organima se razmnožavaju i također stvaraju probleme tako što narušavaju ljudsko zdravlje.

Zatim ta neprirodna hrana ulazi u želudac. Solna kiselina pokušava razgraditi takvu hranu, ali ne uspijeva. Stoga u želudcu ostaje nepotpuno probavljena smjesa otpadnih kiselina, npr. mliječna, mokraćna, ugljična, butanska, žučna i sl. Zatim takva neprobavljena kisela hrana ulazi u tanko crijevo gdje krvlju putuje u organe, tkiva i stanice. Inače, kao što sam već prije naveo, prilikom metabolizma stanica stvara se kiseli otpad. U ovom slučaju, budući da stanice dobivaju kiselu i nekvalitetnu hranu, kiseli otpad se još više pojačava. To pogoduje razvoju virusa, bakterija, gljivica koji putem svojih toksina uništavaju naš organizam. Zatim taj kiseli otpad dolazi do crijeva i pokušava kroz crijeva izaći van. No tu postoji problem. Za razliku od tankog crijeva, gdje sva hrana koja se našla u tankom crijevu, vrlo lako se upija u krv i dalje odlazi u organe, tkiva i stanice, kod debelog crijeva je to drugačije. Otpadni produkti metabolizma stanica koji dolaze do debelog crijeva ne mogu ući u debelo crijevo ako:

a) nema dovoljno prirodnih čestica kao enzima, vitamina, minerala, hormona i ostalih životnih čestica

b) ako kiselo - lužnata ravnoteža nije blago lužnata.

Sada se događa pojava da taj kiseli otpad ne može ići kroz debelo crijevo van, već ostaje u tijelu. Ponovo se raznosi tijelom putem tjelesnih tekućina, još više zakiseljava već inače kiseli organizam i u tom slučaju tijelo postaje idealna podloga za razvoj većine akutnih i kroničnih bolesti. Poznavajući ove navedene činjenice, možemo zaključiti da postoje 4 probavna organa gdje može doći do razvoja bolesti. U našoj ordinaciji učimo naše pacijente i korisnike kako da djeluju na sva ta 4 organa, tako da bi tijelo uvijek bilo u blago lužnatoj ravnoteži, da bi imalo uvijek dovoljno hranjivih životnih čestica, i da bi se te stanice neprestano čistile. Na taj se način probava odvija neometano i bez zastoja.

1) Usna šupljina – za usnu šupljinu imamo pripravak SUPEROREX koji duboko prodire u džepove između zubi i desni, privlači i lijepi u sebe sve patogene mikroorganizme, njihove toksine i štetne aditive iz hrane. Čovjek kada ispljune promućkani SUPEROREX, izbaci iz svojih usta sve te štetne čestice. Na taj način patogeni mikroorganizmi, koji bi se inače razmnožavali te razarali desni, korijene zuba te dalje putovali u druge organe gdje bi također stvarali probleme, SUPEROREXOM odmah prekidamo cijeli taj patološki (bolesni) proces.

2) Želudac – da bi se u želucu hrana razložila i razgradila kako treba, treba biti dovoljno solne kiseline. Nakon 40-te godine stvara se manje solne kiseline. Ali i kod osoba mlađe dobi, zna se događati da se solna kiselina stvara u manjem omjeru nego što je inače normalno. Mi naše pacijente i korisnike naučimo kako da uvijek u želucu imaju dovoljnu količinu solne kiseline. S obzirom na stanje pacijentova i korisnikova organizma, mi naučimo tu osobu kako da u želucu postigne optimalnu količinu solne kiseline.

3) Tanko crijevo – već je prije spomenuto da sve što uđe u tanko crijevo se apsorbira, odlazi u krv i ide dalje u organe, tkiva i stanice. Ako u tanko crijevo dolazi zdrava hrana, takva hrana odlazi dalje u organizam. A ako u tanko crijevo dolazi loša hrana, ona također odlazi u ostale organe. Mi naše pacijente i korisnike naučimo koja je hrana puna životnih čestica koja se vrlo lako može preraditi u enzime, vitamine, hormone koji su potrebni ljudskom tijelu da bi se proces metabolizma odvijao dobro (fiziološki) i neometeno.

4) Debelo crijevo – također je već prije spomenuto da bi otpad razgradnje stanica mogao iz tijela ući u debelo crijevo, te dalje stolicom izaći iz tijela, potrebno je zadovoljiti dva već prije spomenuta uvjeta:

a) Da u tijelu ima dovoljno prirodnih čestica kao enzima, vitamina, minerala, hormona

b) Da kiselo-lužnata ravnoteža uvijek bude blago lužnata.

Naše pacijente i korisnike naučimo kako da otpad metabolizma stanica, koji dolazi do debelog crijeva, u sebi također sadrži i enzime, vitamine, minerale kao i druge životne čestice koje su potrebne da bi taj otpad bez problema iz stanica, tkiva i organa putem krvi došao do debelog crijeva, ušao u debelo crijevo, a dalje iz debelog crijeva, stolicom van iz organizma. Također ih naučimo kako će taj isti otpad uvijek biti u blago lužnatoj ravnoteži da bi lakše mogao izaći iz cirkulacije i ući u debelo crijevo. Naučimo ih također kako da u crijevima uvijek bude prirodnih balastnih tvari, koje upijaju toksine i štetni otpad, koji zatim peristaltikom i stolicom s lakoćom odlazi izvan organizma.

Na taj način djelujući na ova 4 probavna organa i pridržavajući se naših uputa, tijela naših pacijenata i korisnika uvijek mogu biti čista, puna životnih čestica, blago lužnata, snažna, vitalna i zdrava.

Na kraju bih još spomenuo dalmatinsku izreku koja kaže: „Lipo je ostariti, ali je grubo biti star“. Želja mi je da moji pacijenti i korisnici, nakon što sami uvide kakve velike prednosti ima prirodan način prehrane koji u ordinaciji savjetujemo, tu izreku promijene u ovom smislu: „Lijepo je ostariti, a također je lijepo biti u poznim godinama jer smo iskusniji, mudriji, a naše psihofizičke funkcije, zahvaljujući prirodnom životu, su skoro jednako dobre kao i u mladosti“. Uostalom starost nije uvijek nedostatak, već je često puta i prednost. Jer kao što i narodna poslovica kaže: „Mladi čovjek jest brži, ali stari čovjek zna put“.

KAKO POPRAVITI VID U ROKU OD 7 DO 15 DANA

Detalji: Kategorija: Frontpage; Objavljeno Srijeda, 03 Lipanj 2015 06:32; Napisao/la Administrator; Hitovi: 88726

MOJ RAZVOJNI PUT

UVOD

Zovem se Milan Pavić, po zanimanju sam liječnik sa zvanjem doktor medicine. Bavim se prirodnim liječenjem vida (slika br. 1a).

Slika br. 1a

Prirodnim liječenjem vida bavim se u kontinuitetu od 1987. godine, znači već više od 28 godina. To je moje životno opredjeljenje i profesionalno se bavim time od trenutka kad sam diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Tim poslom se nisam bavio amaterski ili usputno, već sam svoj životni put usmjerio u tom pravcu. Moj uspon u istraživanju i stjecanju znanja iz prirodne oftalmologije nije bio brz, ali je bio kontinuiran i stalan. Radio sam kontinuirano u ordinaciji s pacijentima i neprestano promatrao, proučavao, mjerio njihove rezultate prije i poslije vježbanja. Uzastopnim provjeravanjem stanja njihovog vida nakon nekoliko mjeseci i zaključivanjem koja metoda vježbanja je za njih najbolja, došao sam do mnogih kvalitetnih i brzih rješenja kad je u pitanju prirodno liječenje dioptrije – kratkovidnosti, dalekovidnosti, mladenačke dalekovidnosti, astigmatizma ili cilindra i ambliopije ili slabovidnosti. S obzirom da se već dugi niz godina bavim liječenjem glaukoma ili povišenog očnog tlaka i tu sam došao do kvalitetnih rješenja, tako da sad i teže oblike glaukoma uspješno izliječim. Svoje djelovanje i liječenje na području očiju i vida sam proširio i na upale oka, te također uspješno liječim i one teže upale. Također uspješno spriječavam pojavu katarakte ili mrene, a kod onih ljudi gdje se ona nije još jako razvila, uz prirodno liječenje je potpuno izliječimo ili drastično smanjimo. Kada je u pitanju makularna degeneracija, s obzirom da znam osnovne principe njenog prirodnog liječenja, onda se za sada bavim samo liječenjm početnih oblika makularne degeneracije. Također mojim pacijentima ili korisnicima dajem savjete kako da spriječe njen nastanak.

Ovim sam zaokružio većinu bolesti oka i nedostataka vida u današnje moderno vrijeme, te smatram da mojim pacijentima ili korisnicima mogu ne samo pomoći da se izliječe, već da sačuvaju svoj dobar vid kroz cijeli život. Svoje pacijente ili korisnike naučimo kako da pravilno gledaju ako dugotrajno rade na računalu, ili pod neonskim svijetlom, ili ako im je vid možda ugrožen zbog nekih drugih razloga. Pratim i razvoj novih tehnologija i to onih koji služe čovjeku za rad, kao i onih koji služe za zaštitu vida i očiju. Kombinacijom jednih i drugih, kao i umetanjem prirodnog ponašanja, uspijem dati najbolja rješenja mojim pacijentima ili korisnicima.

Razgovarajući sa raznim ljudima koji su čitali tekstove na našoj stranici i to posebno dio koji se odnosi na“Prednost očnih vježbi“ zaključio sam da su komentari podijeljeni. Jedna grupacija smatra da je tekst dugačak te da u današnje vrijeme brzog tempa života ljudi jednostavno nemaju vremena za čitanje dugih tekstova. Također su mi rekli da u tom tekstu nisu vidjeli moj razvojni put, te objašnjenje zašto sam se počeo baviti prirodnim liječenjem vida. Zatim nisu vidjeli na koji način sam razvijao i poboljšavao svoju metodu, a također nisu vidjeli svjedočanstva mojih pacijenata. S druge strane neki ljudi su mi opet rekli da ako ja liječim nešto na način koji nije uobičajen način liječenja, da trebam u tekstu objasniti razliku između mog načina liječenja i uobičajenog načina liječenja. Zatim da trebam objasniti tumačenja prirodne i klasične oftamologije,te pojasniti procese koji se odvijaju u oku prilikom nošenja naočala i prilikom prirodnog popravka vida. Ti ljudi smatraju da s obzirom da radim drugačije nego što je uobičajeno, trebam cijeli taj proces objasniti tako da čitatelji mogu shvatiti razliku između jednog i drugog stajališta. Oni smatraju da kratke tekstove treba pisati za poznate stvari i poznate procese. A nešto što nije dovoljno poznato, treba detaljno objasniti bez obzira na dužinu teksta. Da bi zadovoljio i ovu prvu grupaciju ovdje sam odlučio prikazati moj razvojni put kao i svjedočanstva nekih mojih pacijenata, a također i u osnovnim crtama napisati koje su prednosti prirodnog liječenja vida.Tekst je napisan kronološkim redom i na početku s podnaslovom „MOJ RAZVOJNI PUT – PRVI DIO“opisujem svoj razvojni put od trenutka kad sam kao dječak počeo nositi naočale te moja istraživanja u Hrvatskoj (gdje sam upisao i završio Medicinski fakultet u Zagrebu) i u svijetu, gdje sam nastojao pronaći način prirodnog liječenja vida. Zatim dolazi dio „ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA OKA“ koji je zasebna cjelina povezana s linkom. Ukoliko netko želi taj dio preskočiti treba samo nastaviti čitati tekst dalje u nizu (iako smatram da bi bilo poželjno, radi lakšeg razumijevanja, i taj dio pročitati). Zatim dolazi nastavak teksta s podnaslovom „MOJ RAZVOJNI PUT – DRUGI DIO“ u kojem ponovo opisujem svoj razvojni put. No u toj cjelini ne govorim o mom životu kad sam tražio da li uopće postoji metoda prirodnog liječenja vida. U tom dijelu mog života već sam znao da postoje metode po kojima se vid može popraviti prirodnom putem, te tu opisujem razvoj tih metoda kao i očnih vježbi koje sam koristio. Tu sam prikazao, kronološkim redom, kako sam s poboljšanjem metoda imao brže i bolje rezultate poboljšanja vida kod mojih pacijenata. U zadnjem dijelu te cjeline pod nazivom „PRIMJER BRZINE POPRAVKA VIDA NOVIH PACIJENATA“ pokazao sam, na primjeru pacijenta s dioptrijom od -4,50 na oba oka, kako se jako brzo vid popravlja po sadašnjoj najnovijoj metodi. On je za samo tri dana vježbanja svoju dioptriju upola smanjio. Također sam naveo primjer djevojčice koja je dioptriju od -1,00 popravila do savršenog vida u roku od tri dana.

I u posljednjoj cjelini s podnaslovom „RAZLOZI ZBOG KOJIH SMATRAM DA BI SVAKI ČOVJEK TREBAO POPRAVITI SVOJ VID PRIRODNIM PUTEM“opisujem učestale degenerativne promjene koje s vremnom nastaju kao posljedica stalnih i dugotrajnih dioptrija, te kako s jednostavnim očnim vježbama dobijemo dobar vid i spriječimo te negativne posljedice. Tu sam spomenuo KRATKOVIDNOST KOD DJECE, kao i DALEKOVIDNOST KOD ODRASLIH, te koje sve degenerativne promjene mogu nastupiti zbog trajne dalekovidnosti. Posebno sam se osvrnuo na MAKULARNU DEGENERACIJU, a u odjeljku pod nazivom VODENA PUMPA opisao sam slučaj pacijentice s makularnom degeneracijom koja je nakon samo dvije vježbe ispravila iskrivljenu sliku u centralnom vidu.

MOJ RAZVOJNI PUT – PRVI DIO

Problem oslabljenog vida zainteresirao me od najranijih dana iz vrlo jednostavnog razloga, jer sam i sam bio kratkovidan i nosio naočale – slika moje osobne karte (slika br. 1b).

Slika br. 1b Slika br. 3

Slika br. 2

Imao sam dioptriju od minus dva i pol (-2,50), što je prikazano na slici br. 2, a dobio sam je u najosjetljivijem razdoblju čovjekovog života - u pubertetu (slika br. 3). U to vrijeme je vrlo malo djece nosilo naočale,a ona djeca koja su ih nosila često su dobivala pogrdne nazive, kao npr. čoro, okac, očalinko i sl. To me je smetalo tako da sam cijeli svoj životni put usmjerio u tom pravcu. Upisao sam Medicinski fakultet u Zagrebu (slika br. 4), za vrijeme fakulteta išao sam na razmjenu u Španjolsku i Finsku (slika br. 5) i to na okulističke odjele.

Slika br. 4 Slika br. 5

Slika br. 6 Slika br. 7

Za vrijeme boravka u Americi (slika br. 6) posjetio sam oftalmološki odjel Stanford Univeristy, koji se smatra jednim od najboljih medicinskih fakulteta u Americi i u svijetu (slika br. 7). Diplomirao sam 1985. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (slika br. 8) na okulističkom odjelu kod prof. dr. znanosti Ivana Ledića s temom „Strana tijela rožnice“(slika br. 9).

Slika br. 8

Slika br. 9

Nakon što sam završio Medicinski fakultet u Zagrebu (slike br. 10a i br. 10b), upisao sam i završio tečaj iz akumpunkture i moksibustije jer me zanimalo da li se putem akumpunkture može popraviti vid (slika br. 11).

Slika br. 10a Slika br. 10b

Slika br. 11

Nakon toga sam otišao u Njemačku gdje sam dvije godine učio i usavršavao znanje iz prirodne okulistike (slika br. 12).

Slika br. 12 Slika br. 13

Ujedno sam popravio svoj vid (slika br. 13). Zatim sam držao predavanja o prirodnom popravljanju vida na području Njemačke, Švicarske, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. O tom mom radu su pisale i neke novine i tjednici. U Hrvatskoj je o tome pisao „Nedjeljni vjesnik“ i“ Novi list“, a u Sloveniji tjednici „Aura“ i „7D“ (slika br. 14).

Slika br. 14

Godine 1995. sam otvorio privatnu ordinaciju u Zagrebu (slika br. 15) gdje sam se također nastavio baviti liječenjem vida.

Slika br. 15

Zahvaljujući radu u ordinaciji (slika br. 16) mogao sam pratiti popravak vida kod svojih pacijenata, te koristeći znanstveni pristup i njihova iskustva došao do najoptimalnijih rješenja za što brži i bolji popravak vida. O tom mom radu izvještavale su mnoge novine i TV kuće u Hrvatskoj.

Slika br. 16

To se može vidjeti na našoj stranici www.ordinacijamilanpavic.hr u odjeljku „Drugi o nama“.

Postoji nekoliko metoda prirodnog liječenja vida. Najpoznatija je metoda koju je uspostavio dr. Bates (slika br. 17a).

Slika br. 17a Slika br. 17b Slika br. 17c

Dr. Bates je diplomirao na sveučilištu Cornell u SAD-u, na Fakultetu za liječnike i kirurge. Specijalizirao se za očne bolesti i postao predavač oftalmologije na postdiplomskom studiju na njujorškom medicinskom fakultetu. Budući da nije bio zadovoljan teorijom i praksom službene medicine, odrekao se imenovanja kako bi imao vremena za očne vježbe. Njegovom su se metodom izliječili mnogi ljudi. Među poznatijima je i slavni engleski pisac Aldous Huxley, koji je napisao i knjigu o toj metodi liječenja pod nazivom „Umjetnost viđenja“ (slika br. 17b i slika br. 17c).

Metoda doktora Batesa je bila osnova po kojoj sam počeo raditi očne vježbe.

Iako sam i s metodom dr. Batesa imao rezultate popravka vida, nisam bio zadovoljan brzinom popravka. Zato sam cijeli život posvetio pronalaženju najbolje metode za popravak vida. Metodu popravljanja vida sam neprestano usavršavao, kako bih postigao da sada u samo sedam do petnaest dana vježbi moji pacijenti mogu popraviti vid. To se odnosi na one pacijente koji imaju niže dioptrije. Kod viših dioptrija treba vježbati nešto duže.

U daljnjem slijedu ću objasniti kako oko radi, te što se događa kod kratkovidnog i dalekovidnog oka. Ukoliko ste zainteresirani da u nizu ili slijedu pogledate anatomiju i fiziologiju oka samo kliknite na link Anatomija i fiziologija oka. Ukoliko želite čitati tekst bez „ANATOMIJE I FIZIOLOGIJE OKA“ tada nastavite dalje čitati bez klikanja na link.

MOJ RAZVOJNI PUT – DRUGI DIO

Dakle da se samo malo podsjetimo. Normalna očna jabučica je dugačka oko 24mm (slika br. 18a). Kod kratkovidnosti očna jabučica je izdužena jer su ravni mišići napeti (stegnuti), te stoga vrše pritisak na nju i izdužuju je (slika br. 18b). Kod dalekovidnosti su kosi mišići napeti (stegnuti) te guraju očnu jabučicu prema naprijed i skraćuju je (slika br. 18c).

Slika br. 18a

Sika br. 18b Slika br. 18c

Sada kada znamo kako izgleda i funkcionira normalno oko, te kako izgleda i funkcionira kratkovidno i dalekovidno oko, sada bih želio pojasniti kako se to može izliječiti. Mišići noge (slika br. 19) kao i mišići oka (slika br. 20) su isto tkivo, to je mišićno tkivo, ali su također i potpuno istovrsni mišići tzv. poprečno prugasti mišići. Svako tkivo koje je istog sastava jednako se i ponaša.

Slika br. 19 Slika br. 20

Tako npr. kada se noga ugane ili slomi čovjek tada stavi gips, te nakon nekog vremena skine gips i pokuša hodati. No ne može, jer je mišić atrofirao tj. smanjio se zbog toga što neko vrijeme nije radio. Nakon toga taj čovjek radi vježbe fizikalne terapije. Mišiće noge isteže, zatim jača pa isteže i opet jača, da bi nakon nekog vremena te mišiće ponovo vratio u funkciju, te takav čovjek može ponovo normalno hodati (slika br. 21), a nakon nekog vremena i trčati (slika br. 22). Isto tako i mišićima oka možemo putem vježbi ponovo vratiti njihovu snagu, tako da oni vrate očnu jabučicu u njeno normalno stanje.

Slika br. 21 Slika br. 22

Dakle radimo po principu da se prvo ti mišići relaksiraju. Nakon toga ih dobro istegnemo i kad smo namjestili sve kako treba (pravilnu udaljenost i pravilno zamućenje) onda ti slabiji mišići guraju očnu jabučicu prema naprijed. Kad je u pitanju kratkovidnost oni je stišću, a kada je u pitanju dalekovidnost onda je izdužuju.

S obzirom da se već 28 godina bavim u kontinuitetu prirodnim liječenjem vida, radom s pacijentima u mojoj ordinaciji (slika br. 23) došao sam do mnogih kvalitetnih i brzih rješenja kad je u pitanju prirodno liječenje dioptrije – kratkovidnosti, dalekovidnosti, mladenačke dalekovidnosti, astigmatizma ili cilindra.

Slika br. 23

U daljnjem slijedu ću prikazati moj razvojni put po pitanju brzine i kvalitete popravka vida.

Prvo ću pokazati primjer popravka vida kod pacijenta dok sam vježbao po metodi doktora Batesa.

Na slijedećim nalazima vidimo da je gospodin Taboršak na desnom oku imao dioptriju -8,00, a na lijevom -5,00. (slika br. 24a - zaokruženo crvenom). Nakon vježbanja dioptrija mu se smanjila tako da je na desnom oku imao -5,00, a na lijevom -3,50. (slika br. 24a - zaokruženo zelenom). Daljnjim vježbanjem dioptrija mu se opet smanjila, te je na desnom oku došlo do -4,00, a na lijevom -0,75 (slika br. 24b – zaokruženo plavom).

Slika br. 24a

Slika br. 24b

Te vježbe su bile dugotrajne, te da bi došlo do određenih rezultata, ljudi su trebali biti jako uporni, tako da su mnogi od njih izgubili volju za vježbanje. S vremenom sam počeo raditi metodu istezanja očnih mišića, koja je pokazivala brže rezultate od vježbanja po Batesu. U daljnjem slijedu vidjeti ćemo primjer pacijenta koji je vježbao po toj metodi.

Imamo primjer testa vida kod gospodina Krešimira čija je dioptrija bila -2,00, a vježbao je s tom metodom. Trebalo mu je oko 20 dana da dođe do granice normalnog vida. Znači prije vježbanja vidio je sa 4,5 m (slika br. 25a – crvena strelica) prvi, drugi, treći i četvrti red na vidnoj tabli (slika br. 25a – zaokruženo crvenom). Nakon 19 dana vidio je s iste udaljenosti od 4,5 m (slika br. 25b – zelena strelica) još peti, šesti, sedmi i osmi red na vidnoj tabli. Dakle, nakon 19 dana vježbanja vidio je četiri reda bolje (slika br. 25b – zaokruženo zelenom).To znači da je došao do granice normalnog vida.

Slika br. 25a

Slika br. 25b

U daljnjem nizu ću pokazati primjere testova vida pacijenata koj su vježbali s najnovijom metodom koja je potpuno prilagođena ljudskoj prirodi i evoluciji te se zato vid popravlja nemjerljivo brže nego prije. Želim napomenuti da se taj novi TEST VIDA radio isti dan i to samo nakon dvije vježbe.

No prije nego što krenem prikazati TESTOVE VIDA nekih mojih pacijenata (koji su mi dopustili da javno pokažem njihove rezultate) želio bih kazati na koji način mi u ordinaciji ustanovimo da li se vid popravlja i koliko se popravlja nakon vježbanja.

Prije nego što napravimo vježbe, testiramo vid.

Kratkovidnim ljudima testiramo na daljinu (slika br. 26a), a dalekovidnima i na daljinu (slika br. 26a) i blizinu (slika br. 26b).

Slika br.26a Slika br. 26b

Također izmjerimo sa koje udaljenosti ljudi vide veličinu slova od 1 cm. Nakon dvije vježbe ponovo testiramo vid pod istim uvjetima – ista udaljenost, isto svjetlo, te čovjek odmah mora vidjeti jedan, dva ili tri reda bolje. A također i udaljenost s koje se vidi veličina slova od 1 cm mora biti veća. Pomoću razlike vida između udaljenosti koju je pacijent vidio prije vježbanja i one povećane udaljenosti koju je pacijent vidio nakon vježbanja može se procijeniti kojom brzinom će se vid popravljati.

Npr. gospodin Igor (slika br. 27), koji je imao minus dioptriju s jakim astigmatizmom, je prije nego što je napravio dvije vježbe, vidio slovo P na vidnoj tabli (veličine 1 cm) s oba oka s udaljenosti od 1,77 m (slika br. 27 – crvena strelica). Nakon samo dvije vježbe to isto slovo na vidnoj tabli je mogao vidjeti s udaljenosti od 4,90 m (slika br. 27 – zelena strelica). Ako odbijemo tu novu veću udaljenost od manje početne udaljenosti /4,90 m - 1,77 m = 3,13 m/ dobiti ćemo udaljenost koliko je vid bolji u odnosu na stanje prije vježbi. Gospodin Igor je nakon samo dvije vježbe povećao tu udaljenost za više od 3 m (3,13 m). Kad postigne da to slovo na vidnoj tabli vidi sa 6 m, (a još mu treba 1,10 m) to se smatra savršenim vidom (vid 6/6). Ovo što je gospodin Igor postigao je jako dobar rezultat (nije lako postići tako dobar rezultat nakon samo dvije vježbe). Vidimo da je gospodin Igor vidio također i puna dva reda bolje na vidnoj tabli.

Slika br. 27

Na slijedećem TESTU VIDA vidimo da je djevojčica Antonija (slika br. 28) (kratkovidnost -1,50 na oba oka) prije vježbanja vidjela sa sigurnošću, sa udaljenosti od 6 m (slika br. 28 – crvena strelica), samo dva reda na vidnoj tabli. Donekle je nazirala slovo M u trećem redu i jedva slovo T u četvrtom redu na vidnoj tabli (slika br. 28 – zaokruženo crvenom).

Nakon samo dvije vježbe ona je sa iste udaljenosti od 6 m (slika br. 28 – zelena strelica) vidjela cijeli treći, cijeli četvrti, skoro cijeli peti i skoro cijeli šesti red na vidnoj tabli (slika br. 28 – zaokruženo zelenom).

Slika br. 28

Dakle dok je gospodinu Krešimiru, koji je vježbao po starijoj metodi, trebalo skoro 19 dana vježbanja da vidi četiri reda bolje, djevojčici Antoniji je za skoro isti ili vrlo sličan rezultat (skoro četiri reda bolje) trebalo napraviti samo dvije vježbe. Ovdje bih se zahvalio majci djevojčice Antonije kao i njenom ocu koji su dopustili da Antonijine rezultate javno pokažem. Također se zahvaljujem i svim ostalim ljudima koji su dopustili da javno pokažem njihove rezultate.

Također bih pokazao i primjer ljubazne gđice Mihaele (slika br. 29) koja mi je dopustila da njen slučaj javno pokažem.

Slika br. 29

Na njezinom testu vida vidi se da je ona prije vježbanja sa desnim i sa lijevim okom vidjela samo tri reda na vidnoj tabli (slika br. 30 – zaokruženo crvenom). Također je ona prije vježbanja vidjela veličinu slova od 1 cm na vidnoj tabli s udaljenosti od 3,17 m (slika br. 30 – crvena strelica).

Nakon samo dvije vježbe ona je vidjela skoro tri reda bolje na vidnoj tabli sa desnim okom (slika br. 30 – zaokruženo zelenom), a s lijevim okom je vidjela gotovo dva i pol reda bolje na vidnoj tabli (slika br. 30 – zaokruženo plavom). Također se udaljenost s kojom je vidjela veličinu slova od 1 cm na vidnoj tabli, nakon dvije vježbe je bila veća (3,74 m) (slika br. 30 – zelena strelica). Dakle, nakon samo dvije vježbe ona je mogla vidjeti slovo veličine 1 cm za više od pola metra

Slika br. 30

PRIMJER BRZINE POPRAVKA VIDA NOVIH PACIJENATA

Ovdje bih spomenuo i slučaj gospodina Mira ( slike br. 31a i 31b) koji je imao dioptrijju -4,50 na oba oka.

Prvi dan je bio kod nas u ordinaciji 5. veljače 2015.

Slika br. 31a Slika br. 31b

On je sa udaljenosti od 1,40 m od vidne table (slika br. 32 - crvena strelica) prije vježbi vidio s oba oka prvi, drugi, treći i četvrti red na vidnoj tabli (Slika br. 32 - zaokruženo crvenom). Nakon nekoliko vježbi ponovo sam mu testirao vid s iste udaljenosti i pod istim svjetlom. Tada je vidio s iste udaljenosti od 1,40 m (slika br. 32 – zelena strelica) još i cijeli peti red i pola šestog reda na vidnoj tabli. Dakle vidio je jedan i pol red bolje nakon vježbi (slika br. 32 - zaokruženo zelenom). Gospodin Miro mi je rekao da će biti još dva dana u Zagrebu, te me zamolio da dođe kod mene u ordinaciju pa da ja s njim vježbam ta dva dana, tako da on može dobro naučiti kako se rade vježbe. Pristao sam, te smo se dogovorili da se vidimo drugi dan.

TESTIRANJE VIDA - PRVI DAN

Slika br. 32

Drugi dan, a to je bilo 6. veljače 2015. gospodinu Miru sam najprije testirao vid prije bilo kakve vježbe. S obzirom da je pravilo, ako pacijent postigne toliko dobar vid da nakon vježbanja već vidi šesti red na vidnoj tabli, tada drugi dan prije vježbanja mu treba testirati vid s nove veće udaljenosti (svoje pacijente naučim kako da odrede tu novu veću udaljenost). Za gospodina Mira ta nova veća udaljenost je bila 1,95 m od vidne table (slika br. 33 - crvena strelica). Ovdje bih još jednom napomenuo da sam gospodinu Miru prvi dan testirao vid s 1,45 m od vidne table, a drugi dan s 1,95 m od vidne table što je 50 cm (pola metra) veća udaljenost. S te nove udaljenosti gospodin Miro je vidio s oba oka prvi i drugi red, a u trećem redu je vido dva slova H i C, dok slovo M u trećem redu nije vidio. Još je jedva nazirao slovo E u četvrtom redu (slika br. 33 - zaokruženo crvenom). Nakon sat vremena vježbanja, gdje sam ja pomagao gospodinu Miru prilikom vježbanja, ponovo sam mu testirao vid s te nove veće udaljenosti (1,95 m od vidne table – slika br. 33 – zelena strelica). Tada je vidio cijeli treći red (i slovo M), zatim cijeli četvrti red (osim slova R u četvrtom redu) i cijeli peti red. Također je vidio i dva slova u šestom redu (slika br. 33 - zaokruženo zelenom). Dakle, on je sad vidio taj drugi dan dva reda (i nešto malo više) bolje nego prije vježbanja.

TESTIRANJE VIDA – DRUGI DAN

Slika br. 33

Treći dan, a to je bilo 7. veljače 2015. gospodin Miro je ponovo došao vježbati. S obzirom da je pravilo ako pacijent postigne toliko dobar vid da nakon vježbanja već vidi šesti red, tada slijedeći dan prije vježbanja, treba testirati vid s nove veće udaljenosti. Tu novu veću udaljenost odredim prema stanju pacijentovog vida, a svoje pacijente naučim kako da sami kod kuće odrede tu novu veću udaljenost. Sad je ta nova veća udaljenost bila 2,30 cm od vidne table (slika br. 34 - crvena strelica). Dakle, prvi dan sam mu testirao vid s 1,45 m udaljenosti od vidne table, a sad treći dan vježbanja gospodin Miro je postigao toliko dobar rezultat da sam mu već testirao vid s 2,30 m od vidne table. To je 85 cm veća udaljenost nego prvi dan. Prije vježbanja taj treći dan gospodin Miro je s oba oka vidio prvi, drugi, treći i četvrti red na vidnoj tabli (slika br. 34 - zaokruženo crvenom). Nakon sat vremena vježbanja gdje sam pomagao gospodinu Miru prilikom vježbanja, ponovo sam mu testirao vid s te nove veće udaljenosti (2,30 m od vidne table)(slika br. 34 - zelena strelica). Tada je vidio cijeli peti red, cijeli šesti red i skoro cijeli sedmi red na vidnoj tabli (osim dva slova u sedmom redu) (slika br. 34 - zaokruženo zelenom). Dakle, gospodin Miro je nakon sat vremena vježbanja taj treći dan vidio s te nove veće udaljenosti skoro tri reda bolje na vidnoj tabli.

TESTIRANJE VIDA – TREĆI DAN

Slika br. 34

Ovdje bih želio još nešto dodati što smatram da je bitno. Naime, gospodin Miro je prvi dan vježbanja (prije nego što smo počeli vježbati) vidio slovo P u sedmom redu (koje je veličine od 1 cm) s oba oka sa udaljenosti od 65 cm (0,65m) (slika br. 32 - plava strelica). Nakon samo tri dana vježbanja gospodin Miro je to slovo P u sedmom redu (veličine od 1 cm) tada vidio s udaljenosti od 230 cm od vidne table (2 m i 30 cm) (slika br. 34 – plava strelica). Ako oduzmemo 230 cm – 65cm dobijemo 165 cm ili 1 m i 65 cm. Znači da čovjek koji ima dioptrijju -4,50 na oba oka je nakon samo tri dana vježbanja postigao takav rezultat da slovo veličine od 1 cm u sedmom redu vidi sa 2 m i 30 cm (slika br. 34 - plava strelica).

Ovdje želim još nešto pojasniti. Kad čovjek vidi s 4 m od vidne table veličinu slova od 1 cm to je vrlo dobar vid (dioptrija od nekih -0,25 pa do -0,50). Dakle, to je granica normalnog vida. Ako analiziramo rezultate koje je gospodin Miro postigao, vidimo da je on u ta tri dana vježbanja vidio bolje za 1 m i 65 cm. Ako podijelimo 1 m i 65 cm s tri dobijemo 55 cm (0,55 m).To znači da se po danu prosječno udaljavao 55 cm od vidne table (nešto više od pola metra) Ako oduzmemo 4 m od 2 m i 30 cm to iznosi 1 m i 70 cm. Znači da gospodinu Miru treba još 1 m i 70 cm da dođe do granice normalnog vida. Ako bi se i dalje udaljavao 55 cm po danu vježbanja, to znači da bi u slijedeća tri dana vježbanja savladao još 1 m i 65 cm. A to je vrlo blizu 1 m i 70 cm, što je granica normalnog vida. Po tom računu ispada da bi za još tri dana vježbanja gospodin Miro došao do skoro 4 m od vidne table (3 m i 95 cm). To znači da čovjek koji ima dioptriju od -4,50 (što je velika dioptrija) za šest dana pravilnog vježbanja može doći do granice normalnog vida (dioptrija od -0,25 do -0,50). Smatram da je to izvanredan rezultat. No ako uzmemo u obzir da kod nekih ljudi očni mišići trebaju dva dana odmora da se stabiliziraju na toj novoj manjoj dioptriji, to onda ispada osam dana vježbanja da se od dioptrije -4,50 dođe do granice normalnog vida. Smatram da je i to izvanredan rezultat. No trebamo uzeti u obzir da čovjek nekad vježba bolje, a nekad lošije, da je nekad bolje, a nekad lošije raspoložen, da su mu oči nekad odmornije, a nekad umornije pa sve to također utječe na brzinu popravka vida. Dakle, ako uzmemo u obzir sve te parametre koji usporavaju popravak vida, unatoč svemu tome, smatram da je popravak vida po novoj metodi koja je evolucijski i biološki prilagođena čovječjem oku i vidu, izrazito kvalitetan i brz.

U daljnjem slijedu ću objasniti zašto je moguće da se vid tako brzo popravlja. Naime, čovjek koji živi prirodnim životom prebacuje pogled sa daljine na blizinu i sa blizine na daljinu od nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta dnevno. Kad čovjek gleda na blizu oko se izduži na 25 mm, a kad gleda na daljinu, tada se skrati na 24 mm, što znači da se izdužuje i skraćuje u rasponu od 1 mm. Oko, kad je produženo za 1 mm to je ekvivalent dioptriji od -3,00. Znači da se zdravo oko izdužuje i skraćuje od normalnog vida pa do dioptrije od -3,00 od nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta dnevno. Znači da zdravo oko ima toliku evolucijsku snagu da se dnevno nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta može izdužiti do dioptrije od -3,00 i ponovo vratiti na vid bez dioptrije. Zato se i događa da ako se očne vježbe usklade s čovjekovom prirodom i evolucijom se vid vrlo brzo popravlja. Ako očni mišići imaju toliku potencijalnu snagu da na dnevnoj razini nekoliko stotina pa do nekoliko tisuća puta izduže i skrate očnu jabučicu od dioptrije -3,00 pa do vida bez dioptrije, tada je logično da uz pravilno vježbanje dioptrija od -3,00 /ili veća/ vrlo brzo dolazi do normalnog vida.

Djevojčica Marta (slika br. 35) je bila sa roditeljima u ordinaciji 24. travnja 2015.

Slika br. 35

Na lijevom oku je imala skoro normalan vid, a na desnom oku je imala dioptriju -1,00. Sa udaljenosti od 6,00 m (slika br. 36 – crvena strelica) sa slabijim desnim okom vidjela je prvi, drugi i treći red na vidnoj tabli (slika br. 36. – zaokruženo crvenom). Nakon samo dvije vježbe u ordinaciji ponovno sam joj testirao vid sa iste udaljenosti od 6,00 m (slika br. 36 – zelena strelica). Ona je sa slabijim desnim okom tada vidjela još četvrti red na vidnoj tabli te slova F, H i N u petom redu na vidnoj tabli i slovo L u šestom redu na vidnoj tabli (slika br. 36 – zaokruženo zelenom).

Slika br. 36

Iako smo dogovorili ponovne konzultacije 4. svibnja 2015. jer je Martinim roditeljima tako odgovaralo, oni su rekli da je Marta vježbala samo tri dana. Nakon toga je postigla sa desnim okom savršen vid i više nije vježbala. Prilikom konzultacija u ordinaciji ponovno sam joj testirao vid sa udaljenosti od 6,00 m (slika br. 37 – crvena strelica) i Marta je tada vidjela osam redova na vidnoj tabli (slika br. 37 – zaokruženo crvenom). Dakle, u samo tri dana vježbanja Marta je vidjela pet redova više na vidnoj tabli. Želio bih napomenuti da osmi red koji je Marta vidjela sa 6,00 m čovjek s normalnim vidom treba vidjeti sa 4,50 m. To znači da je Marta postigla još bolji vid od prosječnog. Unatoč tome u ordinaciji smo napravili još dvije vježbe te je nakon te dvije vježbe Marta sa udaljenosti od 6,00 m (slika br. 37 – zelena strelica) vidjela još četiri slova u devetom redu na vidnoj tabli (slika br. 37 – zaokruženo zelenom). To znači da je Marta u tri dana vježbanja postigla fantastičan rezultat. Ovim putem bih želio zahvaliti Martinim roditeljima što su dopustili da javno pokažem njezine rezultate.

Slika br. 37

Također bih spomenuo primjer gospodina Milana (slika br. 38a) čija je dioptrija bila +3,50 ali mu se na zadnjem mjerenju dioptrija povećala na +3,75.

Slika br. 38a

Gospodin Milan je dalekovidan pa sam mu testirao vid na blizinu. On je prije početka vježbanja sa udaljenosti od 38 cm (slika br. 38b – crvena strelica) sa oba oka vidio četiri reda na vidnoj tabli (slika br. 38b – zaokruženo crvenom). Nakon samo dvije vježbe sa iste udaljenosti od 38 cm (slika br. 38b – zelena strelica) on je vidio još peti, šesti i više od pola sedmog reda na vidnoj tabli (slika br. 38b – zaokruženo zelenom). To znači da je gospodin Milan nakon samo dvije vježbe vidio više od dva i pol reda bolje na vidnoj tabli.

Slika br. 38b

Gospođica Michelle (slika br. 39) je bila kratkovidna na oba oka. No kako joj je u mladim danima desno oko povremeno bježalo u stranu, vidni živac je na njemu bio slabije razvijen. Zbog toga joj je vid na desnom oku bio puno lošiji nego na lijevom. Vježbajući po našim uputama gdje sam joj, zbog specifičnog stanja njenih očiju, dao i terapiju svijetlom, vid joj se popravio i izjednačio na oba oka.

Slika br. 39

Ovdje bih se još jednom zahvalio svim pacijentima koji su dopustili da javno pokažem njihove rezultate.

RAZLOZI ZBOG KOJIH SMATRAM DA BI SVAKI ČOVJEK

TREBAO POPRAVITI SVOJ VID PRIRODNIM PUTEM

Sam osjećaj dobrog vida u bilo kojem trenutku, a da čovjek nije ovisan o pomagalima, je nešto za što smatram da nije potrebno posebno opisivati.

Vježbe su izrazito poboljšane te brzina popravka vida izaziva toliko dobar osjećaj da vježbe nisu ljudima napor, već radost. Nakon što se vid popravi, trajno ostaje tako popravljen bez vježbi za održavanje. Samim time što čovjek gleda blizu - daleko, vid ostaje trajno oštrim.

Većina ljudi koji su popravili svoj vid prirodnom putem su to napravili da bi mogli živjeti, raditi i gledati bez ograničenja koja im nameću optička pomagala. No smatram da to nije najveća dobrobit koju dobije čovjek kad je popravio vid prirodnim putem. Popravljen vid je nešto što ljudi odmah primijete gledajući život oko sebe. Ali ona dobrobit koja se dobije s popravljenim vidom, a koja je, možemo kazati, „skrivena“, je po mom mišljenju puno važnija od samog osjećaja dobrog vida. U daljnjem tekstu ću govoriti o tim“ skrivenim“ ili manje vidljivim dobrobitima popravljenog vida.

„SKRIVENE“ DOBROBITI POPRAVKA VIDA PRIRODNIM PUTEM

Prvo bih želio napomenuti da kod vježbanja očnih mišića nema nikakvih nuspojava. Dapače, očna jabučica koja je nakon vježbi dovedena u prirodno stanje, spriječava sve moguće degenerativne pojave nastale zbog izobličene očne jabučice kod kratkovidnosti i dalekovidnosti.

KRATKOVIDNOST KOD DJEVOJČICA:

Od popratnih tj. nuspojava kratkovidnosti, a posebno visoke kratkovidnosti, spomenuti ću ablaciju retine (odljepljenje mrežnice). Možemo uzeti kao primjer djevojčice koje imaju malu kratkovidnost. U pubertetu ta kratkovidnost zna narasti tako da od neke male dioptrije od npr. -1,50 ili -2,00 u nekoliko godina naraste na -4,00, -5,00, -6,00 pa čak i više. Kad te djevojčice postanu zrele žene koje žele imati djecu, tada zbog tako visoke dioptrije porođaj trebaju napraviti putem carskog reza. Naime, porođaj je napor i pritisak, te oftalmolog zbog toga preporuči ginkologu carski rez da prilikom tog napora kod porođaja ne dođe do ablacije retine. Carski rez je operativni zahvat koji nosi sa sobom određeni rizik, a sa svakim slijedećim porođajem i slijedećim carskim rezom, rizik je sve veći. S našom metodom prirodnog popravljanja vida, u slučaju manje dioptrije, vid se popravi već za 7 do 10 dana. Tako je bilo i kod djevojčice Antonije. Dakle, s tim kratkim vježbanjem vid se popravi, te mi kod djevojčica taj budući negativni slijed, već u startu spriječimo.

KRATKOVIDNOST KOD DJEČAKA:

Kod dječaka je ista situacija. I kod njih se u pubertetu dioptrija vrlo često jako poveća. Oni tada imaju problema s izborom zanimanja. Neka zanimanja kao što su piloti, profesionalni vozači, zatim vojna ili poluvojna zanimanja kao vojnici, policajci, vatrogasci i sl. s velikim dioptrijama se ne mogu obavljati. Također i sportske discipline kao i profesionalni sport, njima je onemogućen. Ujedno s obzirom da su dječaci u igri s drugim dječacima skloni trčanju, skakanju, kretanju te općenito sportskim nadmetanjima, postoji opasnost da prilikom tih radnji dođe do ablacije retine, što u konačnici može loše završiti. S vrlo kratkim vježbanjem očnih mišića mi takav mogući negativni slijed u startu spriječimo.

PREZBIOPIA /tzv. STAROSNA DALEKOVIDNOST/ I CIRKULACIJA U OKU

Kod ljudi koji imaju prezbiopni plus /tzv. starosna dalekovidnost/ njihova očna jabučica je skraćena i ne može se izdužiti prilkom gledanja na blizu. S daljnjim kvarom vida takvim ljudima se daju tzv. progresivne (multifokalne) leće (slika br. 40a) koje još više spriječavaju očnu jabučicu da se giba naprijed – nazad. Na slici br. 40b je prikazana multifokalna (progresivna) plus leća, a na slici br. 40c je prikazana multifokalna (progresivna) minus leća.

Slika br. 40a

Slika br. 40b - multifokalna plus leća Slika br. 40c - multifokalna minus leća

S obzirom da su ljudi kao živa bića evoluirali tj. razvili na način da su u neko doba dana trebali biti jako mirni, a vid im je trebao biti jako dobar, onda se oko razvilo tako da ima svoju posebnu cirkulaciju. Zato je pojačana opskrbljenost s krvi neovisna od srčane cirkulacije. Naime, prokrvljenost skoro svih organa u tijelu ovisi o snazi srčane pumpe. Tako ako želimo da nam srce bolje radi i da su nam posljedično organi i tkiva bolje opskrbljeni krvlju, što znači bolja prehrana, više kisika i bolje odvođenje otpadnih tvari, onda trebamo trčati, kretati se, raditi određene sportske vježbe i sl. Tada srce brže i bolje radi te bolje pumpa krv u organe i tkiva. No ljudi kao vrsta su, kroz milijune godina evolucije, često trebali biti mirni a da im je vid jako dobar i oštar. Za dobar vid potrebna je dobra opskrbljenost krvlju (jer krv donosi kisik i hranjive tvari, a odnosi otpadne tvari). Možemo pretpostaviti slučaj u kojem je primitivni čovjek u zasjedi s primitivnim lukom i strijelom čekao životinju. Ako je bio u šumi u sumrak, svjetlo je već bilo loše. U takvim otežanim uvjetima on je morao vidjeti opreznu životinju i ustrijeliti je (slika br. 41).

Slika br. 41

IZVOR: www.pixgood.com

U međuvremenu je neprestano gledao blizu oko sebe da mu se neopaženo ne približi neka otrovna zmija ili neka druga manja opasna životinja (npr. škorpion, otrovni pauk i sl.) koja bi ga mogla ozlijediti. Također je stalno gledao u daljinu u svim smjerovima da bi na vrijeme primijetio moguću divlju zvijer koja bi ga mogla napasti. Očne jabučice bi se tada neprestano izduživale i skraćivale. Stoga bi se u stražnjem dijelu oka gdje su koncentrirane krvne žilice žilnice, stalno stvarao podtlak i tlak koji bi potiskivao krv u cijelu očnu jabučicu te je tako hranio i odnosio otpadne tvari. Možemo uzeti i primjer kad bi žene bile sa djecom sakrivene u nekom žbunju, jami, pećini i sl. Tada bi bile vrlo mirne i čekale bi da neprijateljski ratnici ili divlje zvijeri prođu, a njihove oči su neprestano gledale blizu - daleko te pumpale krv u oko. Također prilikom branja plodova voća i povrća ljudi su stalno bili na oprezu i gledali blizu - daleko. Čak i kad bi se odmarali na nekoj čistini, neprestano su gledali blizu - daleko. Blizu - jer bi npr. šivali kožu i primitivnu odjeću, a daleko - da bi na vijeme uočili moguću opasnost (slika br. 42).

Slika br. 42

IZVOR: www.defineci.yetkin-forum.com

Ako bi u takvim trenucima, kad je čovjek morao biti izrazito miran, opsrkrbljenost oka krvlju ovisila o srcu i kretanju, tada čovjek uopće ne bi mogao opstati kao vrsta. Vid je morao biti oštar i kad čovjek miruje i kad trči. Zato je oko razvilo svoju posebnu cirkulaciju, a to je da čovjek treba stalno naizmjenično gledati blizu (očna jabučica se izduži)(slika br. 44a) i daleko (očna jabučica se skrati) (slika br. 43a) da bi se krv potiskivala u oko. Naime čovječje oko je evolucijski napravljeno da više gleda na daljinju, a manje na blizinu. Kad normalno ljudsko oko gleda na daljinu mišići koji okružuju očnu jabučicu su potpuno opušteni. Takva očna jabučica ima oblik kugle i dugačka je 24mm(slika br. 43a). No kad čovjek pogleda na blizu, tada ravni mišići koji okružuju oko s gornje, donje, unutarnje i vanjske strane stisnu očnu jabučicu, izvrše pritisak na nju te je izduže za npr. 1 mm (slika br. 44a). Takva izdužena očna jabučica se prilagodi na sliku koja dolazi iz blizine te jedino na taj način može izoštriti tu blisku sliku. S obzirom na to da je čovjek morao, da bi opstao kao vrsta, neprestano gledati na daljinju i na blizinu, očna jabučica se neprestano skraćivala i izduživala. No čovjek je također trebao vidjeti dobro i kad trči, kad hoda i kad miruje. S obzirom na način života, trebao je vidjeti oštro kad gleda na okruženje sa strane, lijevo i desno, gore i dolje. Zato se čovječje oko razvilo tako da je stalno u pokretu. Smatra se da se oko pomakne od 30 000 do 100 000 puta dnevno. Smatra se također da kod ljudi koji imaju dobar vid i žive prirodnim životom, da se oko akomodira na blizu - daleko (akomodacija znači prebacivanje pogleda sa daljine na blizinu i sa blizine na daljinu) od nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta dnevno. To znači da se oko kad gleda na blizu izduži na 25 mm, a kad gleda u daljinu se skrati na 24 mm.

Znači da zdravo oko ima toliku evolucijsku snagu da se dnevno nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta može izdužiti do dioptrije od -3,00 i ponovo vratiti na vid bez dioptrije (kod dioptrije od -3,00 očna jabučica je duža jedan milimetar /25 mm/. Zato se i događa da ako se očne vježbe usklade s čovjekovom prirodom i evolucijom se vid vrlo brzo popravlja. Ako očni mišići imaju toliku potencijalnu snagu da na dnevnoj razini nekoliko stotina pa do nekoliko tisuća puta izduže i skrate očnu jabučicu od dioptrije -3,00 pa do vida bez dioptrije, tada je logično da uz pravilno vježbanje dioptrija od -3,00 /ili veća/ vrlo brzo dolazi do normalnog vida).

Kod tako izduženog oka (slika br. 44a) stijenke žilica u stražnjem dijelu oka se relaksiraju te se žilice prošire (slika br. 44b). Protočnost postaje veća te se žilice napune krvlju. U slijedećem trenutku, kad čovjek pogleda na daljinu (slika br. 43a) kosi mišiči snažno gurnu očnu jabučicu prema naprijed, skrate je (slika br. 43a) pa poslijedično tome stisnu te napunjene žilice(slika br. 43b).

Slika br. 43a Slika br. 43b Slika br. 44a Slika br. 44b

Krv iz žilica pod utjecajem sile se potiskuje prema onom pravcu gdje je manji otpor, te tako opskrbljuje oko s kisikom i hranjivim tvarima. U slijedećem trenutku kad čovjek pogleda na blizu, oko se ponovo izduži, kapilare se prošire (stvori se podtlak), krv ponovo nahrupi u njih i proces se ponavlja.

S obzirom da smatram da je važno dobro razumjeti mikrocirkulaciju u oku, onda ću cijeli taj krvožilni sustav u mrežnici stražnjeg dijela oka usporediti s harmonikom i objasniti ću ga malo detaljnije.

Dakle, srce pumpa krv u arterije. To je krv koja je prethodno dobila kisik (prolaskom kroz pluća) i također je obogaćena s hranjivim tvarima koje je dobila iz želuca i crijeva. Zatim takva krv dolazi do organa ili tkiva gdje vrši izmjenu tvari na način da krv iz arterija prelazi u arteriole (male arterije) (slika br. 45a) te zatim iz arteriola prelazi u kapilare (slika br. 45a). Kapilare su vrlo uske krvne žile čije su stijenke tanke i propusne. Kroz njih kisik i druge hranjive tvari izlaze, te kroz međustaničnu tekućinu dolaze do stanica tih tkiva, a otpadne i ostale tvari iz stanica ulaze u kapilare (slika br. 45b).

Zatim ta krv koja je prepuna otpadnih tvari ulazi u venule (male vene) (slika br. 45a), a iz venula ulazi u vene (slika br. 45a). Zatim venskim sustavom prolaskom kroz pluća izbacuje ugljični dioksid, a prolaskom kroz crijeva i bubrege izbacuje ostale otpadne tvari.

Slika br. 45a Slika br. 45b

Takav sustav izmjene tvari funkcionira prolaskom krvi kroz sve organe u tijelu. Srce stalno pumpa krv, ta krv je pod određenim pritiskom (ili tlakom) i na taj način svaki organ dobije dovoljno krvi. Ukoliko se čovjek bavi određenim sportskim aktivnostima te trči, ubrzano hoda, pliva, vježba i sl. tada srce još brže radi te još jače pumpa krv. To je zato što tijelo pod povećanim naporima treba više kisika i hranjivih tvari. Ujedno metabolizam se ubrzava te se stvara više otpadnih tvari koje se također bolje odvode ako je struja krvi brža. No kad je u pitanju oko i očna jabučica onda tu postoji određena razlika. Ovdje ću hipotetski objasniti koja je razlika između cirkulacije krvi u nekom drugom organu i u oku. S obzirom na funkciju oka i vida onda oko treba biti jako dobro opskrbljeno s krvlju i kad čovjek miruje i kad je u pokretu. Stoga je oko kroz evoluciju stvorilo svoju vlastitu cirkulaciju o čemu sam već govorio. U daljnjem tekstu ću u kratkim crtama objasniti na koji način krvne žile u oku rade da bi osigurale dobru cirkulaciju bez obzira na usporen ili ubrzan rad srčane pumpe. Zato ću se poslužiti usporedbom s harmonikom. Na slici br. 45a vidimo da krv iz arterija ide u arteriole, zatim prolazi kroz kapilare.Iz kapilara ide u venule i zatim u vene. Zamislimo sliku tog sustava (slika br. 45a) tako da je smjestimo u žilnicu (slika br. 46c). Čovjek gleda u daljinu mišići su opušteni, očna jabučica nije pod pritiskom i dugačka je 24mm (slika br. 46a). Krvne žile u mrežnici su normalne širine (ni stisnute ni razvučene) (slika br. 46b i slika br. 46c). U takvom opuštenom stanju oka, cirkulacija krvi je dostatna te se prehrana i odvođenje otpadnih tvari odvija bez poteškoča. No sad se događa da čovjek pogleda na blizu. Ravni mišići stisnu očnu jabučicu i produže je (slika br. 47a). Oko, sad iz opuštenog stanja, gdje se nije trebala koristiti energija za napinjanje vanjskih očnih mišića, prelazi u stanje neravnoteže gdje ravni mišići stišću i produžuju očnu jabučicu pa to zahtijeva i više energije. Dakle treba više kisika i hranjivih tvari, kao i bolje odvođenje otpadnih tvari. A to znači i bolja cirkulacija. Nakon što su ravni mišići stisnuli očnu jabučicu te je produžili (na npr. 25mm) oni su posljedično raširili i žilnicu. U žilnici se stvorio veći prostor te se u tom trenutku stijenke vena u žilnici rašire (slika br. 47b i slika br. 47 c). Protočnost postaje veća, stvori se negativni tlak (podtlak) koji povuče (kao usisavač) krv iz venula a također i iz kapilara koje su bliže venulama (koje gravitiraju prema venulama).

Na taj način se ta venska krv brzo povuče iz kapilara koje su bliže venulama kao i iz samih venula. Također izdužena očna jabučica, a time i šira žilnica, uvjetuje da se i stijenke arterija koje su u žilnici, (a ne samo vena) rašire, protočnost postaje veća, te se također stvori podtlak zbog kojeg arterijska krv vrlo brzo uđe u arterije žilnice. Znači, kad čovjek pogleda na blizu, ravni mišići stisnu očnu jabučicu, izduže je (slika br. 47a) te posljedično relaksiraju stijenke i arterija i vena u žilnici. Protočnost postaje veća, stvori se negativni tlak (podtlak) koji povuče krv. Arterije povuku krv iz većih arterija koje idu prema glavi i očima, a vene povuku krv iz venula kao i iz kapilara koje su bliže venulama (koje gravitiraju prema venulama). Znači, u takvom stanju izduženo oko (to je oko koje gleda na blizu) (slika br. 47a) je u žilnici prepunjeno s krvlju.

Slika br. 46a Slika br. 46b Slika br. 46c

Slika br. 47a Slika br. 47b Slika br. 47c

Takvo stanje možemo usporediti s harmonikom koja je razvučena (slika br. 48a). Kao što razvučena harmonika ima puno zraka, tako i izdužena očna jabučica u arterijama i venama žilnice ima mnogo krvi. No čovjek ponovo pogleda na daljinu. Tada kosi mišići, gurnu stražnji dio oka vršeći pritisak na bjeloočnicu, te skrate očnu jabučicu ponovo na dužinu od 24mm. (slika br. 46a). Pritisak koji kosi mišići vrše na bjeloočnicu prenosi se preko nje na žilnicu. Žilnica se stisne te također pritisne i arterije koje se u njoj nalaze (slika br. 46b i slika br. 46c). Na taj način krv iz arterija brže krene u arteriole koje također brže i kvalitetnije napune kapilare. U kapilarama se vrši izmjena tvari i nakon toga ta krv ulazi u venule. No pritisak koji je kosi mišić napravio na žilnicu doveo je do toga da su i vene brže istisnule krv u venski sustav jer pritisnuta žilnica je stisnula i arterije i vene koje se nalaze u njoj (slika br. 46 c). Takvo stanje možemo usporediti s harmonikom koja je stisnuta (slika br. 48b).

Slika br. 48a Slika br. 48b

Kao što u stisnutoj harmonici nema mnogo zraka tako i u ovom stanju u arterijama i venama žilnice nema mnogo krvi. No sad se događa da čovjek pogleda na blizu. Ravni mišići stisnu očnu jabučicu i produže je na npr. 25mm (slika br. 47a). U tom trenutku se stijenke vena u mrežnici rašire (slika br. 47b i slika br. 47 c), protočnost postaje veća, stvori se negativni tlak (podtlak) koji povuče (kao usisavač) krv iz venula a također i iz kapilara koje su bliže venulama. I ponavlja se postupak koji je već opisan.

Spomenuo bih još jednom usporedbu s harmnonikom. Svaki harmonikaš zna da harmonika može svirati jedino kad je glazbenik i rasteže i stiska. Samo tada struji zrak. Kad se harmonika rasteže, zrak se uvlači te prolazeći kroz tipke stvara zvuk. Kad se harmonka steže tad se istiskuje zrak kroz tipke s tonovima, koje imaju otvore kroz koji zrak izlazi i također stvara zvuk. Ako je harmonika stalno rastegnuta, ili stalno stisnuta, tada nema strujanja zraka pa se ne može stvoriti zvuk. Tako i u mrežnici oka kad se oko stisne, raširene krvne žile pune krvi se stisnu i jako gurnu tu krv. Kad se oko izduži, tako što gleda na blizu, stvori se podtlak koji lakše usisa tu krv i napune se krvne žile. Na taj način proces punjenja i pražnjenja krvnih žilica mrežnice je mnogo brži i učinkovitiji nego da taj proces ovisi samo o navali i pritisku krvi koja nadire iz srca, a da joj ne pomaže negativni tlak koji “usisava“ krv. Na taj način opskrba sa krvlju je mnogo brža, kvalitetnija i učinkovitija, a također i izmjena kao i odvođenje otpadnih tvari je mnogo brže. Zato jer oko ima svoju vlastitu cirkulaciju (o kojoj sam upravo govorio) može raditi u svim mogućim oteženim uvjetima, a da mu je uvijek osiguran kisik i hranjive tvari, kao i ubrzano odvođenje otpadnih tvari.

Kod ljudi koji nose plus naočale (bifokalne ili multifokalne/progresivne/)(slika br. 49a) očna jabučica nema potrebe da se izdužuje jer naočale vrše prilagođavanje vida umjesto mišića oka. Takva očna jabučica je stalno stisnuta (slika br. 49a) tako da su i krvne žilice u žilnici također stisnute (slika br. 49b i slika br. 49c).

Slika br.49a Slika br. 49b Slika br. 49c

Stoga je cirkulacija u stražnjem dijelu oka otežana i slaba. S obzirom da su krvne žilice u žilnici vrlo tanke i uske (slika br. 50a – prikazuje se uzdužni presjek krvnih žilica) (cijela debljina žilnice je manja od 0,5 mm) onda se na tako uskim i stisnutim (ukrućenim) žilicama lako talože i zalijepe masne tvari (lipoproteini). One s vremenom otvrdnu te nastaje plak (nakupina) koji sužava krvnu žilicu (slika br. 50b). Na slici br. 50c prikazana je prohodna krvna žilica u poprečnom presjeku, a na slici br. 50d prikazana je krvna žilica sa plakom također u poprečnom presjeku.

Slika br. 50a Slika br. 50b Slika br. 50c Slika br. 50d

Tako sužene krvne žilice se lakše lome pa oko tada ne dobiva dovoljno kisika i hranjivih tvari. Zbog toga slabi i propada. Krv poplavi i pokrije mrežnicu te čovjek na tom mjestu ne može vidjeti tj. stvoriti sliku. Fotoni svjetla nemogu udarati u fotoosjetljive stanice jer su one pokrivene s krvlju koja je iscurila iz puknutih žilica. Ako tome pridodamo i arteriosklerotske promjene koje se s godinama života povećavaju, te i sve duži rad pri umjetnom svjetlu, kao i lošu prehranu, onda je takvo stanje dobra podloga za razvoj degenerativnih promjena. Pod time mislim prvenstveno na makularnu degeneraciju gdje se najprije gubi centralni vid, a zatim i periferni.

Tako i poznata britanska glumica Judi Dench (slika br. 51) koja je glumila u filmovima o Jamesu Bondu, ima makularnu degeneraciju te kaže: „Stalno padam kao da sam pijana, više ne mogu putovati sama. Pored mene uvijek mora biti netko da mi kaže:“Pazi stepenica.“.

Izvor: 24 SATA 25.02.2015.

Kad glumica Judi Dench već spominje da ne može sama hodati niz stepenice, onda sam se sjetio još jednog sličnog primjera. Nedavno mi je jedan gospodin rekao da je njegova sestra, koja je već zašla u poodmakle godine, imala također jako loš vid na jednom oku. Zbog toga nije vidjela prepreku u svom stanu te je pala i slomila kuk. Nakon toga su je morali smjestiti u ustanovu koja se brine o polupokretnim i nepokretnim osobama. Smatram da je svakom čovjeku, neovisno o dobi, jako važno da ima dobar vid. No kad ljudi u poodmaklim godinama zbog lošeg vida padnu i nešto slome, tada to njima toliko promijeni život da se više ne mogu samostalno brinuti o sebi. Zato smatram da svaki čovjek, a posebno čovjek u poodmakloj dobi treba imati dobar vid. Mlađi i stariji ljudi trebaju naučiti kako da svoj vid sačuvaju kroz cijeli život.

Također popularna glumica i komičarka 62-godišnja Roseanne Barr (slika br. 52) koja je glumila u humorističkoj seriji „Roseanne“ je izjavila da boluje od makularne degeneracije i glaukomazbog čega je počela gubiti vid. Priznala je da se već pomirila s ružnim prognozama, te kako uživa u čitanju knjiga, rekla je da će angažirati osobu koja će joj čitati.

Izvor: Jutarnji list 23.04.2015.

Slika br. 51 Slika br. 52

MAKULARNA DEGENERACIJA

S obzirom da je makularna degeneracija danas u svijetu prvi uzrok gubitka vida (donedavno je to bio glaukom), pa ako uzmemo u obzir činjenice da ljudi sve duže žive i da koriste svoje oči na neprirodan način, smatram da će makularna degeneracijaubrzo postati jedna od vodećih očnih bolesti. Zato ću je samo u kratkim crtama jošmalo pojasniti.

Na slici br. 53a vidi se presjeknormalnih očnih ovojnica, zatim se na slici br. 53b prikazuje normalna makula u unutrašnjosti oka gledana kroz zjenicu s vanjske strane. Slika br. 53c prikazuje presjek normalnog oka, a slika br. 53d prikazuje kako vide ljudi s normalnim vidom.

Slika br. 53a Slika br. 53b

Djevojcica Cisto

Slika br. 53c Slika br. 53d

Slika br. 54a prikazuje normalan vid. Kod makularne degeneracije najprije se gubi centralni vid (slika br. 54b), a s vremenom, kako proces napreduje, gubi se i periferni vid (slika br. 54c i br. 54d).

Slika br. 54

a b c d

Naime, s godinama života broj izumrlih receptorskih i živčanih stanica mrežnice postaje sve veći. Te izumrle stanice prihvaća pigmentni epitel koji ima zadatak da ih usiše (apsorbira) i razlaže. S vremenom sposobnost pigmentnih stanica da razlože živčane stanice, postaje sve slabija te dolazi do taloženja neprerađenog materijala. Taj materijal se, slikovito rečeno, pohranjuje ili deponira te ga zato nazivamo depozit (ili druze). Depozit otežava normalnu izmjenu tvari između žilnice i mrežnice, te je prehrana makule zbog toga smanjena, a lošija prehrana makule znači i lošiji vid. To je tzv. suhi oblik makularne degeneracije (slika br. 55a).Na slici br. 55a vidi se presjekočnih ovojnica kod suhe makularne degeneracije, zatim se na slici br. 55b prikazuje makula u unutrašnjosti oka gledana kroz zjenicu s vanjske strane koja ima suhi oblik makularne degeneracije. Slika br. 55c prikazuje presjek oka sa početnim oštećenjem makule, a slika br. 55d prikazuje kako vide ljudi koji imaju suhi oblik makularne degeneracije.

Slika br. 55a Slika br. 55b

Slika br. 55c Slika br. 55d

S obzirom da proces napreduje (depozit se sve više taloži i skuplja u prostoru između žilnice i mrežnice) dolazi do podizanja i uništavanja pigmentnog sloja. Tada dolazi do jače izraženog slabljenja vida i težeg oblika makularane degeneracije. To je atrofični oblik makularne degeneracije(slika br. 56).

Slika br. 56

U trenutku kad pozadina oka ne dobiva dovoljno krvi (što znači da nema dovoljno kisika i hranjivih tvari) tada mozak pokreće stvaranje novih krvnih žilica da bi ublažio stanje sa slabijom opskrbom krvlju. Taj stadij se naziva neovaskularizacija(slika br. 57).

Slika br. 57

Te nove krvne žilice napravljene su nabrzinu i s lošim materijalima. Zbog toga su nekvalitetne, lomljive i propusne (propuštaju krv u okolno tkivo). To propuštanje krvi u okolno tkivo dovodi do toga da se mrežnica i žuta pjega prekrivaju s krvlju te zbog toga ne mogu primiti fotone svjetla. To je tzv. vlažni oblik makularne degeneracije.

Na slici br. 58a vidi se presjekočnih ovojnica kod vlažne makularne degeneracije, zatim se na slici br. 58b prikazuje makula u unutrašnjosti oka gledana kroz zjenicu s vanjske strane koja ima vlažni oblik makularne degeneracije. Slika br. 58c prikazuje presjek oka sa velikim oštećenjem makule kod vlažnog oblika makularne degeneracije, a slika br. 58d prikazuje kako vide ljudi koji imaju vlažni oblik makularne degeneracije.

Slika br. 58a Slika br. 58b

Djevojcica Makula

Slika br. 58c Slika br. 58d

Te novostvorene krvne žilice još više kvare vid nego da uopće nisu nastale. Zato doktori oftalmolozi nastoje s laserom uništiti te novostvorene krvne žilice. Također tu najčešće koriste lijek avastin za kojeg se smatra da spriječava stvaranje novih krvnih žilica. No tu sad postoji jedan problem. Naime, vidni živac je direktni nastavak moždanog tkiva te mozak odmah registrira (uočava) što se događa u vidnom živcu (a što je posljedica stanja u oku), te odmah reagira na novonastalo stanje koje se događa u vidnom živcu i u oku. Mozak zna da očna pozadina nema dovoljno krvi i u njoj kvalitetnih hranjivih tvari i kisika. Dokle god mozak prima informaciju da pozadina oka nema dovoljno hrane, možemo mi „pržiti“ novostvorene krvne žile s laserom i avastinom koliko god hoćemo, ali će mozak uvijek pojačano stvarati nove, nekvalitetne i propusne krvne žilice. To znači da će one propuštati novu krv u mrežnici, koja dovodi do još većeg gubitka vida. Da bismo prekinuli taj negativni slijed, mozak treba dobiti informaciju da je pozadina oka dobila hranjive tvari te će tada prestati sa stvaranjem tih novih nekvalitetnih krvnih žilica. Imam informaciju da neki nekovencionalni liječnici u Australiji ubacuju određene aminokiseline, koje su potrebne za vidni proces, u pozadinu oka. Tada mozak prima informaciju da pozadina oka ima dovoljno hranjivih tvari i ne stvara te nove nekvalitetne krvne žilice. Također geni u stanicama u pozadini oka imaju program kako da regeneriraju oštećene djelove mrežnice, ali pod uvjetom da imaju dovoljno kvalitetnog građevnog materijala. S obzirom da su ti nekonvecionalni liječnici ubacili pravilne aminokiseline (bjelančevine su građene od aminokiselina) u pozadinu oka, sad se ponovo regenerira mrežnica i čovjek koji je bolovao od makularne degeneracije dobiva bolji vid. Meni je osobno želja da u svojoj liječničkoj praksi, kad riješim neke financijske i organizacijske probleme, također uspostavim liječenje makularne degeneracije s esencijalnimaminokiselinama.

KRATKOVIDNOST I KRVNE ŽILICE U OKU

Kod kratovidnosti očna jabučica je izdužena (slika br. 59a)tako da su i krvne žilice u pozadini oka u stanju neprestanog izvlačenja. S obzirom da i arterije i vene imaju mišićni sloj (koji je kod vena tanji) onda za održavanje elastičnosti tih mišića potrebno je da se krvne žilice (arterije i vene) u oku stalno stežu i istežu. Kod kratkovidnog oka to stezanje i istezanje krvnih žilica je izrazito smanjeno. Neprestano izduženo oko prouzrokuje da mišići u stijenkama krvnih žilica gube funkciju. Zato stijenke krvnih žilica u oku postaju proširene i stanjene. (slika br. 59b).

Slika br. 59a Slika br. 59b

Takve tanke i stanjene stijenke gube elastičnost i lakše pucaju pa dovode do krvarenja, te oko također ne dobiva dovoljno kisika i hranjivih tvari. Takvo stanje može dovesti do rupture retine (mrežnice) (slika br. 60).

Slika br. 60

IZVOR: http://www.eugeneeyecare.com

Ukoliko je ruptura nastala periferno, tada čovjek u svom perifernom dijelu vidnog polja vidi mrlju. Ukoliko je ruptura nastala centralno, tada čovjek u svom centralnom dijelu vidnog polja vidi mrlju. Ukoliko je ruptura veća i ukoliko je na centralnom dijelu, tada čovjek može potpuno izgubiti centralni vid. U posljednje vrijeme imao sam dvije pacijentice s kratkovidnošću koje su imale rupturu retine. Jednoj je ruptura bila periferno, a drugoj vrlo blizu centralnog dijela.

VODENA PUMPA

Razgibana očna jabučica nije dobra samo za bolju prokrvljenost oka, već spriječava i moguće degenerativne pojave o kojima sam govorio. Tako, kad je očna jabučica razgibana pa se stalno izdužuje (slika br. 44a) i skraćuje (slika br. 43a) tada snažna struja krvi i eritrocita koja udara u unutarnje stijenke krvnih žilica, ne dopušta da se na njihovim stijenkama zalijepe masne tvari (lipoproteini), te se u startu spriječava negativni razvoj događaja (to možemo usporediti kao kad smetlari s vodom iz gumenog mlaza čiste ulice od smeća - što je mlaz jači, čišćenje je bolje). Da bih još malo pojasnio cirkulaciju u oku i razliku između cirkulacije krvi u oku i cirkulacije krvi u drugim organima onda bih to tzv. pumpanje krvi u stražnjem dijelu oka usporedio sa starim pumpama za vodu (slika br. 61a). U njimabi voda istjecala samo dok bi čovjek pumpao tu pumpu (slika br. 61b).A kada nije pumpao pumpu, onda voda ne bi istjecala (slika br. 61a).

Slika br. 61a Slika br. 61b

Današnje moderne slavine je potrebno samo otvoriti te voda istječe zato što je pod stalnim pritiskom. Ako želimo veći mlaz vode tada samo jače otvorimo slavinu. Tako nekako možemo usporediti cirkulaciju krvi u drugim organima. Ta krv je zbog srčane pumpe stalno pod pritiskom (kao i voda iz vodovoda) koji omogućava da organi dobivaju dovoljno krvi. Kad želimo još bolju prokrvljenost onda se trebamo više kretati. Kod starih pumpi voda je bila pod pritiskom samo dok bi čovjek pumpao tu pumpu i umjetno stvarao pritisak. Tako nešto možemo usporediti sa stanjem krvnih žilica u mrežnici koje maksimalno guraju krv u ostale dijelove oka samo ako se očna jabučica neprestano izdužuje i skraćuje, te tako “pumpa“ krv. To je stoga jer je čovjek trebao vidjeti oštro i kad se kretao i kad je bio miran (o čemu sam već govorio). Ukoliko je ta očna jabučica u jednom položaju (bez obzira da li je stisnuta kao kod dalekovidnih ljudi ili izdužena kao kod kratkovidnih ljudi) tada nema razlike između tlaka i podtlaka i mikrocirkulacija u oku je otežana.

Ujedno, kod krvnih žila, da bi pravilno radile, njihove se stijenke trebaju neprestano istezati i stezati. Naime, arterije i vene imaju mišićni sloj (koji je kod vena tanji) pa je za održavanje elasticiteta tih mišića potrebno da se krvne žile (arterije i vene), bez obzira da li su u oku ili u drugim organima, stalno stežu i istežu. Kod drugih organa u tijelu se to postiže tako da se srce steže i tjera krv kroz arteriju. Zbog naleta visokotlačne krvi, arterija se širi. Kad se srce počne opuštati, tada se arterija steže i tjera krv prema naprijed. Taj proces se ponavlja nakon svakog otkucaja srca. Tako nastali val osjećamo kao bilo. Dakle, krvne žile se u našem tijelu neprestano šire i stežu neovisno o našoj volji. No kod oka, zbog posebnosti o kojima sam govorio, krvne žile se šire i stežu samo ako oko gleda blizu i daleko. Ukoliko je oko dalekovidno (slika br. 62a) krvne žile su stalno stisnute (slika br. 62b i slika br. 62c), a ako je kratkovidno (slika br. 63a) one su tad stalno rastegnute (slika br. 63b i slika br. 63c).

Slika br. 64a pokazuje normalnu očnu jabučicu, a slike br. 64b i 64c prikazuju krvne žile u žilnici koje su normalne širine (nisu ni stisnute ni rastegnute). To je položaj normalnog oka kada gleda u daljinu. Očna jabučica je tada dugačka 24 mm.

Slika br. 62a Slika br. 62b Slika br. 62c

Slika br. 63a Slika br. 63b Slika br. 63c

Slika br.64a Slika br. 64b Slika br. 64c

Ukoliko se krvne žile stalno ne istežu i stežu, već su ili stalno stisnute kod dalekovidnosti (slika br. 62b i slika br. 62c) ili stalno rastegnute kod kratkovidnosti (slika br. 63b i slika br. 63c) mišići u stijenkama krvnih žilica gube funkciju. Zato kod dalekovidnosti stijenke krvnih žilica u oku postaju zadebljane, a same krvne žilice tj. otvor u njima, postaju sužene. Zbog toga se lakše ukrute, izgube elastičnost, pa postaju krute i lomljive. Tada propuštaju krv, te je to idealna podloga za makularnu degeneraciju.

Kod kratkovidnosti, neprestano izduženo oko prouzrokuje da mišići u stijenkama krvnih žilica također gube funkciju. Zato stijenke krvnih žilica u oku postaju stanjene, a same krvne žilice tj. otvor u njima, postaju proširene. To neprestalno istezanje i izvlačenje dovode do toga da i one gube elastičnost, pa lakše pucaju. Tada propuštaju krv te posljedično tome zbog loše prehrane, kao i neprestanog izvlačenja, koji se prenosi i na mrežnicu, takvo stanje je idealna podloga za rupturu mrežnice. Ruptura mrežnice je, nažalost, također dobra podloga za odljepljenje mrežnice.

Gubitak elastičnosti kod krvnih žila čiji mišići su se prestali stalno stezati i istezati možemo usporediti s ljudima koji nakon dugo vremena sjedenja i nekretanja počnu ponovno igrati nogomet. Tada se vrlo često dogodi da pukne ligament na nozi. No kod ljudi koji su stalno aktivni u sportu, te koji se stalno razgibavaju, vježbaju i istežu svoje tijelo, to se ne događa.

U daljnjem slijedu bih naveo primjer pacijentice koja je došla kod mene u ordinaciju jer je imala makularnu degeneraciju (suha makularna degeneracija koja je već uznapredovala u atrofični oblik). Na slici br. 65a se vidi OCT image (presjek makule)desnog oka te pacijentice, a na slici br. 65b se vidi OCT image (presjek makule) lijevog oka te pacijentice. Jako izraženi depozit (druze) vidi se i na desnom i na lijevom oku s tim da je na lijevom oku veći i izraženiji. Na slici br. 65c se vidi kako izgleda presjek normalne makule. Gospođa je imala također i veliku plus dioptriju (prezbiopiju) koja je također veća na lijevom oku (na lijevom oku je bio još slabiji vid nego na desnom oku). Pitao sam je kako vidi te mi je odgovorila da na desnom oku još uvijek s naočalama vidi dobro. Na lijevom oku, kad gleda s naočalama, srednju brojku koju gleda u tom redu (956832) vidi ispod ostalih brojki. Znači da centralnu brojku ne vidi u istoj ravnini s ostalim brojkama. To znači da druze ili depozit koji se nalazi ispod žute pjege, podiže žutu pjegu i mijenja smjer zraka svjetla te slika centralne brojke pada ispod brojki koje su u toj ravnini. Nakon što je napravila dvije vježbe ponovo sam joj testirao vid s lijevim okom i pitao je kako vidi. Rekla mi je da je nakon vježbi centralna brojka u ravnini s ostalim brojkama , ali da zadnja brojka, koju vidi perifernim vidom, je sad ispod ravnine. Smatram da je to dobar pokazatelj. Naime, kod makularne degeneracije prvo strada centralni vid. S obzirom da su kod ljudi sve životno važne radnje povezane sa centralnim vidom, onda je važno da centralni vid sačuvamo. Kod gospođe, o čijem slučaju govorim, nakon dvije vježbe, oštećenje se pomaknulo sa centralnog na periferni vid. To znači da prilikom vježbanja očnih mišića očna jabučica se najprije stisnula, pa izdužila, te su se druze (depozit) i tekućina u njima poput vala pomaknuli periferno. Naime, pritisak udarne sile, koji nastaje kad se oko najprije malo stisne pa zatim naglo izduži, udari u centar žute pjege i potiskuje depozit (druze) prema periferiji. To možemo usporediti s gumom za odštopavanje odvodnih cijevi. Guma se najprije pritisne (slika br. 66a), zatim otpusti (slika br. 66b), stvori se vakuum koji povuče zrak i zaštopani materijal. Taj vakuumski zrak (tj. sila) najjače udara u stražnji, centralni dio gume. Potiskivanje depozita prema periferiji možemo usporediti kao kad se baci kamen u vodu. Tada se koncentrični krugovi valova šire od centra prema vani.

Slika br. 65a Slika br. 65b

(IZVOR: www.eyeresearch.org) ↓

Slika br. 65c

Slika br. 66a Slika br. 66b

Stručnjaci koji proučavaju makularnu degeneraciju često postavljaju dijagnozu makularne degeneracije skraćenicom ARMD ili AMD. To je na engleskom jeziku skraćen naziv od izraza „Age-related macular degeneration“. To možemo prevesti kao „Makularna degeneracija povezana s dobi“. Taj izraz se koristi zato što je makularna degeneracija pretežno bolest ljudi koji su zašli u određene godine.

Smatram da je najvažniji razlog zašto se makularna degeneracija pretežno pojavljuje kod ljudi koji su zašli u određene godine jest nepokretljivost očne jabučice. Naime, kod mlađih ljudi koji imaju normalan vid, očna jabučica se giba naprijed-nazad. Čak i kod mlađih ljudi koji su kratkovidni očna jabjučica se donekle giba naprijed-nazad. Kad kratkovidan čovjek pogleda na blizu očna jabučica se ipak malo izduži, a kad pogleda na daleko se malo skrati. I taj mali pomak dovodi do vakumske sile koja udari u žutu pjegu, potisne je i ne dozvoljava da se iza nje stvori depozit. Ljudi koji su zašli u određene godine pretežno svi imaju multifokalne ili progresivne naočale. Tada se očna jabučica može pokretati gore-dolje i lijevo-desno, ali se niti malo ne pokreće naprijed-nazad. Čovjek s progresivnim naočalama gleda kroz onu visinu naočala koja je prilagođena udaljenosti od objekta. Npr. ako se gleda daleki objekt, pogled se usmjeri kroz sredinu stakla, ako se gleda u daljinu od npr. jednog metra pogled se usmjeri kroz donji, deblji, dio stakla, a ako se gleda nešto vrlo blizu pogled se usmjeri kroz najdonji (najdeblji) dio stakla. Znači da se mišići pomiču u opsegu gore-dolje, ali da se očna jabučica ni najmanje ne pomiče naprijed-nazad. Kod takvih ljudi nema nikakve vakumske sile koja bi udarala u žutu pjegu i potiskivala nakupljeni depoziti prema periferiji oka i zatim dalje u venski splet koji taj depozit izbacuje iz oka i iz tijela.

Depozit se neprestano stvara i neprestano ga treba izbacivati. Ako se oko prilikom pravilne akomodacije giba naprijed-nazad, stvara se vakumska sila koja udara u žutu pjegu. Žuta pjega se tada pomiče prema nazad te otpad koji se stvara iza žute pjege (depozit) potiskuje periferno poput vala, kao bačeni kamen u vodu. Prilikom snažnih očnih vježbi koje provodim, također se stvara snažni vakumski udar koji udara u žutu pjegu, potiskuje je prema nazad te posljedično i nakupljeni depozit (druze) potiskuje periferno i izbacuje iz oka. Znači, očne vježbe poprave vid i očiste pozadinu oka od otpada koji se neprestano (16 sati dnevno) stvara.

Zbog svega ovog što sam prije naveo, smatram da kod većine ljudi kod kojih se razvila makularna degeneracija, uz očne vježbe kao i uzimanje pravilne prehrane, ta makularna degeneracija se mogla spriječiti ili makar drastično ublažiti.

OBNOVA STANICA

Smatram da je još jedan razlog vrlo važan zašto ljudi dobivaju makularnu degeneraciju kao i neke druge degenerativne bolesti oka. Ljudski metabolizam je izuzetno složen te uključuje vrlo veliki broj biokemijskih reakcija i staničnih procesa koji organizam održavaju na životu. No te kemijske reakcije imaju svoje nuspojave. Naime, svaka stanica u tijelu, da bi obavljala svoju funkciju, prilikom kemijske reakcije koju obavlja, se troši, u njoj se nakupljaju otpadne tvari i ta stanica stari. Zbog toga je vrlo bitno da organizam tu istrošenu staru stanicu zamijeni s novom mladom stanicom koja će dalje obavljati iste funkcije kao i ta stara stanica. To je posebno važno da se radi u onom organu gdje se stanice jako brzo troše i jako brzo zamjenjuju sa novim stanicama. U oku se 16 sati dnevno događaju intenzivne biokemijske reakcije gdje svjetlosni fotoni udarajući u fotorecepcorske stanice (štapiće i čunjiće) (slika br. 67) stvaraju reakcije koje pretvaraju svjetlosni podražaj u električni živčani impuls, koji onda vidnim živcem putuje do mozga gdje se stvara slika (slika br. 68).

Slika br. 67

Slika br. 68 (prijevod: Rod – štapići; Cone Cells – čunjići)

IZVOR: www.wiki.bethanycrane.com

To se, pojednostavljeno rečeno, događa na slijedeći način. U štapićima i čunjićima nalaze se diskovi (nekoliko stotina diskova u vanjskom dijelu) u kojima su pohranjeni vidni pigmenti (rodopsin i jodopsin). Kada svjetlost, prolaskom kroz rožnicu i leću, dođe na mrežnicu tada ju apsorbira (upije) taj fotosenzitivni pigment (vidni pigment) u štapićima i čunjićima. Nastaje kemijska reakcija, a kao posljedica stvara se vidni impuls. Ti diskovi i vidni pigment u njima se jako brzo troše, jer čovjek dnevno gleda više od 16 sati. Zato je potrebno da se ti istrošeni diskovi i vidni pigment u njima brzo obnove. Također je bitno da se istrošeni diskovi, kao i raspadni produkti pretvaranja svijetlosne energije u električnu, brzo izbace iz organizma.

S obzirom da pri jakom svjetlu vidni pigment nestane, a da se u mraku obnovi, onda se vidni pigment najbolje obnavlja u mraku tj. noću kad čovjek spava. Dakle, potrebno je svakodnevno tj. svakonoćno obnavljanje vidnog pigmenta. Taj pigment se zatim skladišti u diskovima štapića i čunjića. Da bi taj proces bio učinkovit i brz, štapići i čunjići su izravno povezani s pigmentnim slojem i sa žilnicom. Izravna povezanost s pigmentnim slojem je važna zbog toga da se oni istrošeni i stari diskovi u kojima je pigment potrošen, lakše i brže odlože u pigmentni sloj koji proguta te istrošene i stare diskove. Na taj način se ti progutani i razloženi stari diskovi brže čiste iz organizma. Izravna povezanost sa žilnicom je važna zato što na taj način postoji direktni (i brzi) put kojim krv iz žilnice donosi u čunjiće i štapiće kisik i hranu od koje se stvara vidni pigment i novi diskovi.

Prilikom ablacije retine (odljepljenja mrežnice) (slika br. 69) gdje je ta povezanost prekinuta, nema regeneracije vidnog pigmenta. To je i logično jer za obnovu vidnog pigmenta, koji se stalno troši, potrebno je mnogo kisika i glukoze (hrane), a kod ablacije je taj krvni protok-prekinut.

Slika br. 69

IZVOR: www.kaskus.co

Također i kod drugih degenerativnih procesa gdje je komunikacija između žilnice i mrežnice slaba, što znači da je oslabljen protok krvi (npr. kod makularne degeneracije), također se vidni pigment obnavlja slabo i nedostatno, a to još više pojačava gubitak vida. Takvi pacijenti moraju imati jako mnogo svjetla da bi dobili nekakvu sliku. Čim je svjetlo malo smanjeno, njima se vid progresivno pogoršava. Nedavno sam imao pacijenta koji je imao glaukom i makularnu degeneraciju. Prilikom testiranja vida on je s pojačanim svjetlom vidio mnogo bolje. Dakle, možemo zaključiti da se u očima, prilikom stvaranja slike, događaju vrlo intezivni biokemijski procesi. S obzirom na tako intenzivne biokemijske procese vrlo je bitno da se izlučivanje potrošenih diskova fotorecepcorskih stanica (čišćenje pigmentnog sloja), kao i stvaranje novih diskova i u njima novog vidnog pigmenta, odvija besprijekorno. To se najbolje događa u snu. Dakle, u snu se stanice odmaraju, čiste od otpada i obnavljaju. Da bi se ti procesi odvijali besprijekorno potrebno je da je organ u kojem se to odvija potpuno opušten. Naime, kod mišića postoje tri važna procesa. Prvi je stezanje ili kontrakcija, drugi je opuštanje ili relaksacija, a treći je istezanje ili ekstenzija. Opušteno stanje mišića ili organa (slike br. 70a i 70b) je stanje mirovanja i ravnoteže, te se pročišćavanje i obnova stanica najbolje odvija u tom stanju.

Slika br. 70a Slika br. 70b

Ukoliko očna jabučica nije u opuštenom stanju, već je stisnuta, jer je guraju kosi mišići kod dalekovidnosti (slika br. 71)ili je izdužena, jer je pritišću ravni mišići kod kratkovidnosti(slika br. 72) tada je očna jabučica u stanju tzv. iščekivanja.

Slika br. 71 Slika br. 72

Ona nije opuštena i u tom slučaju, u snu kada bi se te stanice trebale maksimalno obnoviti, one se ne obnavljaju tako dobro kao kad bi očna jabučica bila potpuno opuštena. Naime, organ koji je pritisnut tj. pod nekom silom (u ovom slučaju očni mišići vrše pritisak na očnu jabučicu) neprestano očekuje neku akciju. U očekivanju te akcije obnova stanica se ne može odvijati kako treba. To možemo usporediti sa trkačima na atletskoj stazi koji su na startnoj poziciji pa očekuju start za početak utrke(slika br. 73).

Slika br. 73

Njihovi mišići su tada napeti, spremni su za neku buduću akciju, a u tom trenutku nikako nisu spremni za obnovu stanica koja se najbolje odvija dok je tijelo u opuštenom stanju. Zato i dr. Edmund Jacobson, profesor na sveučilištu u Chicagu, tvrdi da ukoliko uspijete potpuno opustiti očne mišiće da ćete zauvijek riješiti sve svoje životne probleme (IZVOR: PSIHOLOGIJA USPJEHA 2 – Dale Carneige) (slika br. 74).

Slika br. 74

Opušteni očni mišići su također važni da bi se uštedila živčana energija. Naime, oči troše ¼ živčane energije koja otpada na cijeli organizam. U Večernjem listu od 27. svibnja 2015., u članku koji uspoređuje ljudski mozak s računalom, je napisan podatak da mozak troši 20 % živčane energije koja otpada na cijeli organizam. To znači da mozak i oči zajedno troše 45 % živčane energije koja otpada na cijeli organizam. Znači svi ostali organi (srce, želudac, crijeva, jetra...) te kretanje, disanje, probava i slično, troše nešto više od ½ (55%) živčane energije, a dva mala oka ¼ (25%) živčane energije. Kad su očni mišići stalno napeti (napeti su čak i u snu – jer se čovjek budi također sa lošim vidom, što znači da su očni mišići i u snu bili u grču) onda se još više živčane energije troši da bi ti mišići bili napeti. Kad se ti mišići opuste, onda se ta živčana energija, koja se nepotrebno trošila na držanje očnih mišića napetima, sada zadržava u mozgu i čovjek brže misli. To možemo usporediti sa čovjekom koji nosi utege na nogama. Unatoč utezima, takav čovjek se prisiljava da jednako brzo hoda kao i drugi ljudi, samo što troši više energije od drugih ljudi. Ali nakon što bi skinuo te utege, hodao bi brže od drugih ljudi. Iz svega navedenog možemo zaključiti da opušteni očni mišići dovode do opuštene očne jabučice te se stanice u oku obnavljaju besprijekorno, a također se višak živčane energije koji se koristio za držanje očnih mišića napetima, sada zadržava u mozgu. Znači, kombinacija besprijekorne obnove očnih stanica u oku, kao i višak živčane energije pohranjen u mozgu, dovodi do toga da cijeli sklop mozak – oči, postaje funkcionalan. Takav čovjek slike iz vanjskog svijeta bolje percipira (uočava) i brže obrađuje u mozgu, te stoga brže misli i donosi najbolje moguće zaključke i odluke. Zato prof. Edmund Jacobson smatra da čovjek koji uspije potpuno opustiti očne mišiće, može riješiti sve svoje životne probleme.

ZAKLJUČAK

Stanje u pozadini oka kod makularne degeneracije možemo usporediti sa gradom koji se razvija i u koji se doseljava sve više stanovnika. U tom gradu sve veći broj ljudi stvara i sve veći otpad. Ali komunalne službe čistoće, zahvaljujući sve boljoj organiziranosti i iskustvu, uspijevaju uz isti broj čistača ili smetlara, svakodnevno čistiti taj otpad, te držati grad urednim i čistim. No jednog dana gradonačelnik odluči, zbog štednje, otpustiti 50 % smetlara. Preostali smetlari jednostavno nisu u stanju kvalitetno čistiti grad te se po gradu stvara smeće koje ometa normalan život. Kod oka je slična situacija. S godinama života sve se više otpada skuplja u pozadini oka. Umjesto da tu očnu jabučicu, sada kad je najpotrebnije, držimo i dalje gibljivu pa da u tom pokretanju vakumska sila čisti otpad koji se stvara iza žute pjege (makule), mi odlučimo stisnuti očnu jabučicu tako što gledamo kroz progresivna stakla. Dakle, baš u vrijeme kad se otpad povećao, kad se zbog slabije cirkulacije (npr. početak arteroskleroze) slabije čisti, mi tada odlučimo poništiti onaj najvažniji čimbenik koji otpad učinkovito čisti iz stražnjeg dijela oka. I normalno,rezultat svega toga, vrlo lako, može biti - makularna degeneracija.

Svjedoci smo strelovitog napretka tehnologije koja nam pomaže u životu i radu. Od svih naših osjetila najviše se razvija tehnologija koja se oslanja na vid. Tehnička pomagala su napravljena tako da čovjek ima jasnu sliku, ali nisu dizajnirana za dugotrajnu zaštitu očiju. Životni vjek je produžen, ljudi sve duže trebaju raditi, a oči i vid su tu vrlo važni elementi za bilo kakav posao. Zbog tih razloga oči su izložene neprirodnoj količini svjetlosnih fotona koji bombardiraju žutu pjegu. Oči čovjeka koji ne poznaje osnovne principe njihove zaštite, se ne mogu oduprijeti tolikoj neprirodnoj količini svjetlosnih fotona pa zato stradaju. Zato smatram da bi svaki čovjek trebao znati kako zaštiti svoje oči s obzirom na ove nove okolnosti.

S ozirom da se cijeli svoj životni i radni vijek bavim prirodnim liječnjem vida (više od 28 godina), stekao sam veliko iskustvo, ne samo u liječenju vida, već i u kvalitetnoj preventivi i zaštiti. Svojim korisnicima i pacijentima usklađujem elemente za zdrav vid s obzirom na specifične probleme koje imaju, s obzirom na način njihova života i rada te s obzirom na njihovu dob. Na taj način svojim pacijentima i korisnicima pomažem da povrate i očuvaju jak i snažan vid kroz cijeli život.

Anatomija i fiziologija oka

Detalji: Kategorija: Frontpage; Objavljeno Srijeda, 03 Lipanj 2015 06:39; Napisao/la Administrator; Hitovi: 49355

ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA OKA

Da bi se razumjeli procesi koji se događaju kod kratkovidnog ili dalekovidnog oka potrebno je objasniti anatomiju i fiziologiju očne jabučice.

a s

Slika br. 1

Na slici br. 1. vidimo vanjske očne mišiće gledane s bočne strane.

Oko je okruženo sa šest mišića. To su četiri ravna i dva kosa mišića.

To su:

(1) gornji ravni mišić (2) donji ravni mišić i (4) vanjski ravni mišić. Tu se također vidi i donji kosi mišić(6) koji se proteže sa stražnje vanjske strane očne jabučice na prednju unutarnju stranu očne jabučice (slika br. 1).

Slika br. 2 Slika br. 3

Ovo je slika (slika br. 2) očne jabučice gledana sa stražnje strane. Uz gornji (1) i vanjski (4), tu još vidimo i unutarnji ravni mišić (3). Na istoj unutarnjoj strani očne jabučice nalazi se i gornji kosi mišić (5).

Ovdje je također (slika br. 3) prikazana očna jabučica gledana sa stražnje strane. Tu se vidi tok gornjeg kosog mišića koji se proteže sa stražnje unutarnje strane očne jabučice, te ide skoro do kraja vanjske strane očne jabučice. Zatim prolazi kroz otvor i ide ponovo na stražnju stranu očne jabučice ali prema njenom centralnom dijelu. Tu se njegov ligament veže za stražnju stranu očne jabučice. Donji kosi mišić ide sa stražnje strane očne jabučice, prolazi ispod očne jabučice i pruža se prema prednjoj unutarnjoj strani očne jabučice. S obzirom da taj donji mišić ide dijagonalno ili poprečno tj. koso i njega zovemo kosi mišić (slika br. 4).

Slika br. 4

Važno je shvatiti anatomiju i položaj vanjskih ravnih i kosih mišića da bi se lakše shvatilo kretanje oka naprijed-nazad.

Kada čovjek s normalnim vidom pogleda prema gore (slika br. 4a), tada se pojačava tonus u gornjem ravnom mišiću, taj mišić se steže i povlači očnu jabučicu prema gore.

Kada čovjek s normalnim vidom pogleda prema dolje (slika br. 4b), tada se pojačava tonus u donjem ravnom mišiću, taj mišić se steže i povlači očnu jabučicu prema dolje.

Slika br.4 a Slika br. 4b

Kada čovjek s normalnim vidom pogleda prema desnoj strani (slika br. 5a), tada se pojačava tonus u desnim ravnim mišićima, ti mišići se stežu i povlače očne jabučice prema desnoj strani.

Kada čovjek s normalnim vidom pogleda prema lijevoj strani, tada se pojačava tonus u lijevim ravnim mišićima, ti mišići se stežu i povlače očne jabučice prema lijevoj strani (slika br. 5b).

Slika br. 5 a Slika br. 5b

Kada čovjek s normalnim vidom pogleda na blizu (slika br. 6a), tada se pojačava tonus gornjeg, donjeg i unutarnjeg ravnog mišića. Ti mišići se stežu i izvrše pritisak na očnu jabučicu i izduže je. Očna jabučica tada dobije izgled jajeta.

Kad čovjek s normalnim vidom pogleda na daljinu, tada se ravni mišići opuste, očna se jabučica ponovo vrati u prirodan oblik jabučice ili lopte (slika br. 6b).

Slika br. 6a Slika br. 6b

To je isto kao u objektivu fotoaparata. Kada čovjek želi objektivom snimiti nešto što je blizu, tada taj objektiv stavi na npr. pola metra i objektiv se izduži (slika br. 7a). Kada čovjek želi objektivom snimiti nešto što je dalje, npr. na udaljenosti od 5 metara, tada se taj objektiv skrati (slika br. 7b).

To je zbog zakona fizike i optike. Kad čovjek ili objektiv fotoaparata gleda na blizu, tada zrake svjetlosti upadaju pod većim kutem pa se stoga oko ili objektiv mora izdužiti. Kad čovjek ili objektiv fotoaparata gleda na daljinu, tada zrake svjetlosti upadaju pod manjim kutem pa se stoga oko ili objektiv mora skratiti.

Slika br. 7a Slika br. 7b

Na slici (slika br. 8) vidimo oko i tri kuglice. Kuglica 1 nalazi se na udaljenosti 6 metara od oka. Zrake svjetlosti padaju na nju, odbijaju se od nje i ulaze u naše oko. U oku prolaze kroz leću gdje se lome, i sijeku se na mjestu najjasnijeg vida tzv. središnjoj jamici (fovea centralis). Središnju jamicu, radi lakšeg razumijevanja, ponekad u tekstu nazivamo i vidna točka. Kuglica broj 2 i kuglica broj 3 se nalaze bliže od 6 metara. Zrake svijetlosti koje dolaze od njih, upadaju u oko, lome se prolaskom kroz leću i sijeku se malo izvan vidne točke. Budući da se oštro vidi samo ona slika koja pada na vidnu točku, to praktički znači da bi čovjek mogao vidjeti oštro samo ono što je daleko 6 metara i dalje od toga. Sve ono što je bliže od 6 metara bilo bi mutno. No, mi znamo da čovjek mora vidjeti oštro i predmete koji su blizu. Zbog toga mora postojati akomodacija ili prilagođavanje oka. Za ljudsko oko akomodacija nije potrebna iza 6 metara udaljenosti. Za sve što je bliže od 6 metara potrebna je akomodacija.

Slika br.8

AKOMODACIJA ILI PRILAGOĐAVANJE

Postoje dvije teorije akomodacije. Jednu teoriju zastupa konvencionalna ili službena medicina, a drugu prirodna medicina.

Teoriju prirodne medicinske oftalmologije uspostavio je prof. dr. William H. Bates (slika br. 9).

Slika br. 9

Da bi se razumjela razlika između načina razmišljanja jedne i druge škole, potrebno je znati neke osnovne činjenice iz anatomije, odnosno fiziologije oka, jer glavna točka razilaženja u mišljenju je tumačenje i pojava akomodacije. Akomodacija je, da još jednom ponovimo, prijelaz oka tj. vidne oštrine s udaljenih na bliske predmete i obratno, prijelaz vidne oštrine s bliskih na udaljene predmete.

Oko ili očna jabučica (slika br. 10) loptastog je oblika i promjera oko 24 mm. Sastoji se od tri ovojnice:

1. bjeloočnica ili vanjska ovojnica,

2. žilnica ili srednja ovojnica i

3. mrežnica ili unutrašnja ovojnica.

BJELOOČNICA je bijela i prelijeva se kao opal, osim u središnjem dijelu, koji je proziran i zove se rožnica. Svjetlost kroz rožnicu dolazi u oko.

ŽILNICA sadrži krvne žile u kojima krv cirkulira kroz oko. Odmah iza rožnice, žilnica postaje vidljiva i zove se šarenica, sa zjenicom u središtu. Iza šarenice smještena je očna leća koja sakuplja svjetlost koja prolazi kroz zjenicu i stvara sliku na mrežnici. Oko očne leće žilnica tvori nabore poznate kao cilijarni mišić. Cilijarni je mišić povezan s očnom lećom pomoću malog ligamenta, tako da službena medicina smatra da cilijarni mišić može upravljati skupljanjem i širenjem očne leće.

MREŽNICA je, zapravo, produžetak vidnog živca (smještenog u stražnjem dijelu oka); krajnje tanka i osjetljiva, i na njoj se javljaju slike vanjskih predmeta unutar vidnog polja.

Znajući ove činjenice lako je slijediti stvarni proces gledanja (slika br. 11). Svjetlost prolazi kroz rožnicu, zjenica odstranjuje bočne zrake tako da samo središnje zrake stvarno dolaze u oko. One prolaze kroz očnu leću koja ih skuplja na mrežnici u obrnutu sliku. Slika se vidnim živcem prenosi do mozga, gdje se ponovo ispravlja (okreće) te tamo nastaje vidni osjet. Upoznajući se s nužnim pojedinostima građe i djelovanja oka, sada možemo ocijeniti bitnu razliku između novog i starog mišljenja u teoriji procesa akomodacije.

Slika br. 10 Slika br. 11

Kad oko promatra udaljene objekte (slika br. 12) , razmak između leće i mrežnice je manji, što znači da je očna jabučica kraća, a kad promatra bliske objekte (slika br. 13), razmak između leće i mrežnice je veći, što znači da je očna jabučica duža.

Slika br. 12 Slika br. 13

Slika br. 14

U medicinskim se udžbenicima ova promjena razmaka između očne leće i mrežnice (slika br. 14) smatra posljedicom širenja i stezanja očne leće, koje izvodi cilijarni mišić. Po ovoj teoriji, oko kao cjelina, ne mijenja svoj oblik – jedino ga mijenja očna leća. Na slici br. 14 vidimo očnu leću koja je na gornjem dijelu (polu) stanjena te stoga može vidjeti predmete koji su daleko. Na donjem dijelu je deblja te stoga može vidjeti predmete koji su blizu. To je tumačenje klasične oftalmologije.

Međutim, pokazalo se da se oblik oka mijenja za vrijeme akomodacije (slika br. 15), kao posljedica djelovanja vanjskih mišića očne jabučice, koji pomiču oko u svim pravcima (gore-dolje, u stranu, ali također i naprijed-nazad). Dakle, funkcija vanjskih mišića oka nije samo pomicanje oka lijevo-desno i gore-dolje.

Slika br. 15

Ustanovljeno je da ovi mišići pomiču stražnji dio k očnoj leći kada oko promatra udaljene predmete pomoću stezanja određene skupine mišića o kojima je riječ (u ovom slučaju to su kosi mišići – slika br. 16a) (link na animaciju). Na taj način skraćuje dužinu očne jabučice. Na ovim slikama vidimo da su snažni kosi mišići gurnuli očnu jabučicu te je ona skraćena (slika br. 16a i slika br. 16b).

Slika br. 16a Slika br. 16b

Ali kad oko promatra bliske predmete (slika br. 17a) tada se ravni mišići stegnu, tj. napnu, te na taj način vrše pritisak na očnu jabučicu. Stoga se očna jabučica izduži (link na animaciju) i slika na blizu postane jasna na način koji je sličan izoštravanju objektiva kamere (slika br. 17b). Ovo je bitno razumjeti, jer se kratkovidnost i dalekovidnost i dobivaju zbog trajne napetosti, tj. stegnutosti vanjskih mišića oka.

Slika br. 17a Slika br. 17b

KRATKOVIDNOST

U prijašnjem prikazu sam objasnio kako se ponaša oko onih ljudi koji imaju normalan vid. To možemo još vidjeti na ovim slikama tako da možemo usporediti razliku između normalnog i kratkovidnog oka (slika br. 18a i slika br. 18 b).

Slika br. 18a Slika br. 18b

U kratkovidnih ljudi oko se drugačije ponaša. Kad kratkovidan čovjek pogleda na blizu, ravni se mišići stegnu, tj. napnu i očna se jabučica izduži tako da on može vidjeti predmete koji su blizu (slika br. 19a). Ali kad kratkovidan čovjek pogleda na daljinu, mišići su i dalje stegnuti, tj. napeti, očna jabučica je i dalje izdužena (slika br. 19b). Takav čovjek vidi oštro predmete koji su blizu, ali ne vidi oštro predmete koji su daleko.

Slika br. 19a Slika br. 19b

Što je kratkovidnost veća, oko je više izduženo i takvi ljudi, da bi vidjeli oštro, moraju staviti predmet koji žele vidjeti vrlo blizu oku. Čim taj predmet malo udalje, slika im je nejasna i mutna, a daljnjim udaljavanjem slika je potpuno mutna ili se uopće ne razaznaje.

DALEKOVIDNOST

Postoje dvije vrste dalekovidnosti. To su tzv. starosna dalekovidnost ili prezbiopija i mladenačka dalekovidnost ili hipermetropija.

Kod tzv. starosne dalekovidnosti ili prezbiopije glavnu ulogu imaju kosi mišići.

Na ovoj slici (slika br. 3) očna jabučica je gledana sa stražnje strane. Tu vidimo gornji i donji kosi mišić.

Slika br. 3

Ova slike (slika br. 20a i slika br. 20b) pokazuju kako vidi čovjek koji ima normalan vid,

Slika br. 20a Slika br. 20b

a zatim kao usporedbu druge slike (slika br. 21a i slika br. 21b) pokazuju kako vidi čovjek koji ima početnu tzv. starosnu dalekovidnost.

Slika br. 21a Slika br. 21b

Kosi mišići guraju očnu jabučicu prema naprijed, i ona je tada spljoštena poput leće.

S obzirom na to da se očna jabučica stalno izdužuje i skraćuje (njena dužina je oko 24 mm, kada čovjek gleda na daljinu, i oko 25 mm, kada čovjek gleda na blizinu) (slika br. 22),

Slika br. 22

ona se u ovom slučaju zbog stegnutosti kosih mišića ne može produžiti. Zbog toga takav čovjek, kad pogleda na blizu, ne može vidjeti oštro (slika br. 23).

Slika br. 23

Na lijevoj slici (slika br. 8) vidimo da se očna jabučica izdužila te čovjek vidi oštro predmete koji su blizu. Na desnoj slici (slika br. 9), zbog snažnih kosih mišića, očna se jabučica nije izdužila, te taj čovjek ne vidi dobro predmete koji su blizu.

Slika br. 8 Slika br. 9

U početnoj fazi tzv. starosne dalekovidnosti (slika br. 10) vid je još uvijek dobar na daljinu, jer je dužina očne jabučice još uvijek 24 mm. Ali da bi takvi ljudi vidjeli oštro na blizu (slika br. 11), moraju koristiti plus leću i to u početku s manjom dioptrijom npr. od +1,00. No, s vremenom proces napreduje, kosi mišići guraju očnu jabučicu još jače i njena dužina postaje kraća od 24 mm. Stoga takav čovjek više ne vidi oštro ni na daljinu ni na blizinu, ali mu je vid na daljinu još uvijek bolji nego na blizinu.

Slika br. 10 Slika br. 11

Takvi ljudi moraju nositi tzv. bifokalne naočale (slika br. 12) s tzv. prozorčićima na kojima je na gornjem dijelu stakala manja dioptrija za gledanje na daljinu, a na donjem dijelu veća dioptrija za gledanje na blizinu.

Slika br. 12

No, kako proces napreduje, vid postaje sve lošiji i takvi ljudi moraju nositi tzv. multifokalne ili progresivne naočale. Te naočale imaju sličnost piramide, gdje se kroz vrh te tzv. piramide, gdje je leća najmanje jakosti, gleda na daljinu. Gledanjem kroz sredinu te tzv. piramide, vide se oštro predmeti na srednjoj udaljenosti od očiju, a gledanjem kroz donji dio te tzv. piramide gdje je jakost leće najveća, vide se oštro predmeti koji su blizu (slika br. 13).

Na taj način čovjek nalazi kut gledanja koji se poklapa s udaljenošću koju želi jasno vidjeti. Ako želi vidjeti nešto što je jako blizu, tada će spustiti pogled prema dnu naočala (slika br. 14).

Slika br. 13 Slika br. 14

Ako želi vidjeti nešto što je udaljeno npr. jedan metar, tada će malo podići pogled na manju jakost progresivnih naočala (slika br. 15),a ako želi vidjeti nešto što je daleko, tada će podići pogled na sredinu naočala (slika br. 16). Zato kod progresivnih naočala oko više nema nikakvu akomodaciju, tj. ne vrši pokrete naprijed – nazad. Vidimo da je na sve tri slike dužina očne jabučice oko 23,5mm (slike br. 14, 15, 16).

Slika br. 15 Slika br. 16

Kako se vid dalje kvari, očna jabučica postaje sve kraća (slika br. 17) i kraća tako da više ne mogu pomoći ni naočale s visokom dioptrijom (slika br. 18), te takvi ljudi obično s jakim naočalama mogu čitati nekoliko minuta, a onda im se vid zamuti.

Slika br. 17 Slika br. 18

Kod mladenačke dalekovidnosti u grču su svih šest mišića. Dakle, u grču su četiri ravna mišića, koji izdužuju očnu jabučicu, i dva kosa mišića, koji potiskuju očnu jabučicu prema naprijed. Takvi ljudi najčešće ne vide dobro ni blizu, ni daleko. Da bismo to bolje razumjeli onda ćemo pogledati kako vidi te kao se ponašaju očni mišići kod normalnog vida (slike br. 19a, 19b i 19c),

Slika br. 19a Slika br. 19b

Slika br. 19c

te kako vidi i kako se ponašaju očni mišići kod oka koje ima mladenačku dalekovidnost (slike br. 20a, 20b, 20c).

Slika br. 20a Slika br. 20b

Slika br. 20c Slika br. 21

U slučaju tzv. mladenačke dalekovidnosti očna jabučica ima oblik kruške, ili još je bolja usporedba s tzv. Kolumbovim jajetom. Kad se Kolumbo vratio iz Amerike, mnogi dvorski savjetnici su omalovažavali njegovo otkriće tvrdeći da je to svatko mogao napraviti. Tada je Kolumbo upitao dvorskog savjetnika kako može jaje stajati uspravno. S obzirom na to da dvorski savjetnik nije znao odgovor Kolumbo je uzeo jaje, postavio ga uspravno, lupio dlanom lagano po gornjoj strani jajeta tako da se donja strana, koja je bila priljubljena uz podlogu stola, ulupila od udarca i jaje je ostalo stajati uspravno (slika br. 21).

ASTIGMATIZAM ILI CILINDAR

Neki ljudi astigmatizam zovu i cilindar. Da bi se lakše objasnio astigmatizam malo ćemo se prisjetiti što je to rožnica.

Kad pogledamo u centar oka u sredini ćemo vidjeti tamnu točku koja se skuplja (postaje manja) na svjetlo. To je zjenica. Oko zjenice je krug u boji (smeđa, zelena, plava). To je šarenica. Ona određuje boju očiju. Oko šarenice vidimo bjeloočnicu. Prednji prozirni ispupčeni dio očne jabučice koji kao prozirna kupola prekriva šarenicu i zjenicu zove se rožnica (slika br. 22). Kao što stakalce na satu prekriva brojke i kazaljke, tako i rožnica prekriva šarenicu i zjenicu.

Slika br. 22

Normalna rožnica ima oblik polulopte (slika br. 23a), no kad su dva nasuprotna ravna mišića u većem grču, a druga dva nasuprotna ravna mišića u manjem grču, rožnica tada poprima oblik elipse (slika br. 23b 23 c).

Zato kod astigmatizma mogu biti lijevi i desni ravni mišić u velikom grču, a gornji i donji ravni mišić u malom grču ili grča uopće nema (slika br. 23b). Ili obrnuto, što znači da su gornji i donji ravni mišić u velikom grču, a lijevi i desni ravni mišić u malom grču ili grča uopće nema (slika br. 23c). Kako se ti mišići grče, oni vrše pritisak na bjeloočnicu, a bjeloočnica vrši pritisak na rožnicu, izvuku je i rožnica tada ima oblik elipse ili žlice (slike br. 23b i 23c).

Slika br. 23a Slika br. 23b Slika br. 23c

Kod oftalmološkog nalaza gdje je dijagnosticiran astigmatizam (slika br. 24) se vide tri brojke. Prva pokazuje dioptriju, druga jakost astigmatizma, a treća kut na kojem je taj astigmatizam. Na temelju nalaza može se vidjeti koji mišići su u većem, a koji u manjem grču.

Slika br. 24 – oftalmološki nalaz

Astigmatizam možemo slikovito usporediti s primjerom padobranca koji, u jednom trenutku, povuče dva suprotna užeta padobrana (slike br. 25a i 25b).

Slika br. 25a Slika br. 25b

UKRATKO

PRIVATNA ORDINACIJA OPĆE MEDICINE, DR. PAVIĆ
Ulica Slavka Batušića 17, 10090 Zagreb
Tel: 01/3897-158, 01/3878-970 od 9-17h
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Poštovani!

Ovim se tekstom želimo predstaviti kako biste kao naši potencijalni pacijenti i korisnici bili upoznati čime se bavimo i u čemu smo uspješni.

Privatna ordinacija opće medicine iz Zagreba, čiji je vlasnik dr. med. Milan Pavić, upućuje svoje pacijente i korisnike kako će nakon samo jednog cjelovitog terapijskog postupka u našoj ordinaciji naučiti riješiti svoje zdravstvene probleme za cijeli život.

Ono što uspješno rješavamo u našoj ordinaciji jesu:

<! 1. Dioptrije - kratkovidnost, dalekovidnost, tzv. starosna dalekovidnost, astigmatizam, glaukom ili povišeni očni tlak.

<! 2. Osim očiju i vida, u našoj ordinaciji, uspješno rješavamo tegobe koje ljudi imaju u usnoj šupljini, tj. ustima.

<! 3. Smjer našeg djelovanja jest također da sačuvamo cjelovito zdravlje osoba koje nam se obrate. Zato ljudima dajemo smjernice za zdrav život i naučimo ih kako da izbjegnu zamke modernog načina života. Na taj način mogu, uz samo male promjene ponašanja, sačuvati zdravlje cijelog organizma za cijeli život, sve do duboke starosti.

<! 1a. DIOPTRIJE

Prema nekim se znanstvenim istraživanjima smatra da preko očiju i vida čovjek prima više od 90% informacija. Međutim čovjekov vid nikada nije bio ugroženiji nego u današnje vrijeme. Korištenje računala, čitanje knjiga ili drugih publikacija, život pod umjetnim svjetlom, prenapregnutost očiju, stres i loša prehrana, sve to dovodi do toga da se vid i oči ubrzano kvare. U našoj ordinaciji radimo smjernice kako da taj vid, ne samo popravimo, nego također da ga uščuvamo za cijeli život jakim i dobrim.

Dioptrije popravljamo očnim vježbama. Očna je jabučica okružena sa šest mišića, četiri ravna i dva kosa (slika 1).

Description: http://www.drmilanpavic.hr/img/1b.jpg
Slika 1

Ti mišići pokreću očnu jabučicu u svim smjerovima (gore, dolje, lijevo, desno), ali također i naprijed nazad. Kada dolazi do grča ravnih mišića javlja se kratkovidnost (minus dioptrija). Kada dolazi do grča kosih mišića, javlja se dalekovidnost (plus dioptrija). U ordinaciji objasnimo ljudima jednostavne očne vježbe, pomoću kojih ti mišići ponovo postaju gipki i elastični.(Dr. Pavić više od 24 g bavi se očnim vježbama, te je razvio vrlo brzu metodu popravka vida.) Nakon vježbi očna jabučica poprima okrugli oblik i čovjek ponovo vidi dobro, blizu i daleko. Kako bismo bili sigurni da će se vid popravljati brzo i dobro, našim pacijentima u ordinaciji testiramo vid, bez naočala i leća. Stanje vida, a također udaljenost od table kao i ostale parametre, upišemo u TEST VIDA. Nakon samo dvije vježbe, pacijenti odmah moraju vidjeti jedan, dva ili tri reda bolje. I to je pokazatelj da će se vid popravljati i kada budu samostalno vježbali izvan ordinacije. Jednom kada se postigne dobar vid, više se ne kvari. Samim gledanjem oka blizu i daleko, očni mišići se jačaju i vid je trajno dobar.

Slika 2

Na slici 2 vidimo da je pacijentica imala na desnom oku -1.00 a na lijevom oku -4.75. Prije provođenja vježbi (17.03.2011.) na lijevom oku s udaljenosti 4,67m nije prepoznala niti jedno slovo s testa vida. Nakon vježbanja provedena do 12.04.2011. lijevim okom vidjela je skoro sve redove. I desnim okom vidjela je znatno bolje. Mi također naučimo naše pacijente kako sačuvati svoj vid od svih modernih tekovina koje loše djeluju na oči, npr. dugotrajnog gledanja u računalo, fluorescentno svjetlo, dugotrajno čitanje učenika i studenata i sl. Ljude, koji su već zašli u određene godine, naučimo kako prirodnim putem spriječiti pojavu mrene ili katarakte, povišenog očnog tlaka ili glaukoma, makularnu degeneraciju i upale očiju.

1b. GLAUKOM

Glaukom možemo usporediti s gumenim balonom. Da bi gumeni balon dobio oblik lopte, treba u njega napuhati zrak. Taj komprimirani zrak stvara tlak koji drži balon napetim i u okruglom obliku. U oku imamo sličnu situaciju. Umjesto zraka, u oku se nalaze očna vodica, leća i staklovina. One su također pod određenim tlakom. Zbog toga je oko okruglo poput lopte, pa može normalno obavljati fiziološke radnje. Ukoliko se taj tlak povisi, dolazi do određenih degenerativnih promjena koje nazivamo - glaukom. Glaukom nastaje zbog zastoja u otjecanju očne vode u prednjem očnom segmentu (slika 3a i 3b). Zbog toga dolazi do povećanog tlaka koji vrši pritisak na stražnji segment oka i uništava izlazište vidnog živca, (slika 3c) te to u konačnici dovodi do gubitka vida.

Slika 3a Slika 3b Slika 3c

U našoj ordinaciji kombiniranom terapijom i individualnim pristupom izliječimo glaukom za cijeli život.

Pacijentima koji nemaju dijagnosticiran glaukom, također izmjerimo očni tlak. Ukoliko je povišen, onda ga pritiskom na akupresurne točke odmah snizimo (slika 4a, 4b i 4c). Na slici 4a vidi se da je tlak bio na desnom oku (R) 21,7 mmHg, a na lijevom oku (L) 21,0 mmHg. Nakon pritiska na akupresurne točke, snizio se na desnom (R) i na lijevom oku (L) na 18.3 mmHg (vrijeme mjerenja 5h i 47 min)(slika 4b). Pacijent je htio da mu se provjeri očni tlak nakon što je prošlo nešto više od sat vremena(vrijeme mjerenja 6h i 55 min). Očni je tlak i tada zadržao niske vrijednosti, desno (R) i lijevo oko (L) je imalo tlak od 18,0 mmHg (slika 4c).

Slika 4a Slika 4b Slika 4c

<! 2. USNA ŠUPLJINA

U ustima se hrana žvače i usitnjava da bi se mogla lakše progutati. Hrana i voda, kada se nalaze zajedno, idealna su podloga za razmnožavanje bakterija. U današnje vrijeme ljudi većinom jedu modrenu hranu, mekanu, ljepljivu, slatku, industrijsku (što znači procesuiranu) koja nije prilagođena čovjekovoj evolucijskoj biti. Zbog takve hrane razmnožavaju se patogeni mikroorganizmi koji se duboko zavlače u džepove između zubi i desni. Tu stvaraju površinski karijes (karijes cakline) i dublji karijes (karijes dentina), zatim razaraju kost, uzrokuju parodontozu, što dovodi do klimavosti i ispadanja zubi. Putem tjelesnih tekućina odlaze i u druge dijelove tijela, npr. srce, sinuse, ždrijelo gdje se i dalje razmnožavaju i stvaraju probleme.

SUPEROREX, koji prirodno čisti usnu šupljinu, djeluje na dva načina:

1) Sadrži masne kiseline i ima specifičnu težinu lakšu od vode. Također ima specifičnu težinu lakšu od tjelesnih tekućina kao što su krv, slina, limfa. Zato duboko prodire između desni i zuba i ruši strukturu kolonija patogenih mikroorganizama i njihovih toksina.

2. Superorex ima takvo svojstvo da privlači (lijepi) patogene mikroorganizme, toksine, aditive i sve druge neprirodne tvari koje se nalaze u usnoj šupljini. Nakon što čovjek ispljune Superorex, njime izbaci i sve te štetne tvari. Nakon korištenja SUPEROREXA, dah iz tih usta, odiše svježinom i zdravljem (slika 5).

Slika 5

< 3. ZDRAVLJE ZA CIJELI ORGANIZAM

Stanice ljudskog organizma djeluju tako da hrana koja uđe u stanice sagori, pretvori se u toplinu i energiju, i zatim otpadne tvari izađu vani iz stanica. Znači, da bi neka stanica bila zdrava, bitno je da se otpadne tvari iz nje potpuno eliminiraju. Za to su potrebna dva važna procesa: čišćenje organizma i pravilna kiselo-lužnata (acido-bazna) ravnoteža. Ta dva procesa su povezana. Prilikom kemijskih reakcija stvara se kiseli otpad. Virusi, bakterije i gljivice hrane se tim otpadom i još više zakiseljuju organizam. Da bi tijelo bilo bez virusa, bakterija i gljivica, tijelo treba uvijek biti blago lužnato. Kada čovjek unosi hranu, kojom tijelo u kiselo-lužnatoj ravnoteži postaje blago lužnato, unose se i enzimi, minerali, vitamini i sve one vrijedne hranjive tvari koje pomažu da se biokemijske reakcije u stanicama odvijaju neometano, i da se kiseli otrovni otpad iz stanica neprestano čisti.

Današnji čovjek većinom unosi u tijelo procesuiranu (industrijsku) hranu koja zakiseljuje tijelo. U takvom tijelu, kiseli otrovi ne mogu izaći, te štetno djeluju na organe. Na primjer stvaraju se upale, kada mokraćna kiselina napada zglobove (giht), nekontrolirano bujanje stanica kada toksini napadaju zdrave stanice (tumori), suženje na krvnim žilama kada se bakterije nasele na stjenkama krvnih žila (plak), kao i druge bolesti koje nastaju zbog kiselog organizma.

Svoje pacijente i korisnike naučimo kako da im, uz vrlo male promjene svog ponašanja i prehrambenih navika, kiselo-lužnata ravnoteža u tijelu uvijek bude blago lužnata. Na taj se način u začetku izbjegavaju sve bolesti koje nastaju zbog kiselog organizma pa takav organizam postiže snagu, vitalnost i zdravlje (slika 6).

Slika 6