Da bi se razumjeli procesi koji se događaju kod kratkovidnog ili dalekovidnog oka potrebno je objasniti anatomiju i fiziologiju očne jabučice.

a s

Slika br. 1

Na slici br. 1. vidimo vanjske očne mišiće gledane s bočne strane.

Oko je okruženo sa šest mišića. To su četiri ravna i dva kosa mišića.

To su:

(1) gornji ravni mišić (2) donji ravni mišić i (4) vanjski ravni mišić. Tu se također vidi i donji kosi mišić(6) koji se proteže sa stražnje vanjske strane očne jabučice na prednju unutarnju stranu očne jabučice (slika br. 1).

        Slika br. 2                                                                  Slika br. 3

Ovo je slika (slika br. 2) očne jabučice gledana sa stražnje strane. Uz gornji (1) i vanjski (4), tu još vidimo i unutarnji ravni mišić (3). Na istoj unutarnjoj strani očne jabučice nalazi se i gornji kosi mišić (5).

Ovdje je također (slika br. 3) prikazana očna jabučica gledana sa stražnje strane. Tu se vidi tok gornjeg kosog mišića koji se proteže sa stražnje unutarnje strane očne jabučice, te ide skoro do kraja vanjske strane očne jabučice. Zatim prolazi kroz otvor i ide ponovo na stražnju stranu očne jabučice ali prema njenom centralnom dijelu. Tu se njegov ligament veže za stražnju stranu očne jabučice. Donji kosi mišić ide sa stražnje strane očne jabučice, prolazi ispod očne jabučice i pruža se prema prednjoj unutarnjoj strani očne jabučice. S obzirom da taj donji mišić ide dijagonalno ili poprečno tj. koso i njega zovemo kosi mišić (slika br. 4).

Slika br. 4

Važno je shvatiti anatomiju i položaj vanjskih ravnih i kosih mišića da bi se lakše shvatilo kretanje oka naprijed-nazad.

Kada čovjek s normalnim vidom pogleda prema gore (slika br. 4a), tada se pojačava tonus u gornjem ravnom mišiću, taj mišić se steže i povlači očnu jabučicu prema gore.

Kada čovjek s normalnim vidom pogleda prema dolje (slika br. 4b), tada se pojačava tonus u donjem ravnom mišiću, taj mišić se steže i povlači očnu jabučicu prema dolje.

                                                               Slika br.4 a                                            Slika br. 4b

Kada čovjek s normalnim vidom pogleda prema desnoj strani (slika br. 5a), tada se pojačava tonus u desnim ravnim mišićima, ti mišići se stežu i povlače očne jabučice prema desnoj strani.

Kada čovjek s normalnim vidom pogleda prema lijevoj strani, tada se pojačava tonus u lijevim ravnim mišićima, ti mišići se stežu i povlače očne jabučice prema lijevoj strani (slika br. 5b).

                  Slika br. 5 a                                                     Slika br. 5b

Kada čovjek s normalnim vidom pogleda na blizu (slika br. 6a), tada se pojačava tonus gornjeg, donjeg i unutarnjeg ravnog mišića. Ti mišići se stežu i izvrše pritisak na očnu jabučicu i izduže je. Očna jabučica tada dobije izgled jajeta.

Kad čovjek s normalnim vidom pogleda na daljinu, tada se ravni mišići opuste, očna se jabučica ponovo vrati u prirodan oblik jabučice ili lopte (slika br. 6b).

Slika br. 6a                                      Slika br. 6b

To je isto kao u objektivu fotoaparata. Kada čovjek želi objektivom snimiti nešto što je blizu, tada taj objektiv stavi na npr. pola metra i objektiv se izduži (slika br. 7a). Kada čovjek želi objektivom snimiti nešto što je dalje, npr. na udaljenosti od 5 metara, tada se taj objektiv skrati (slika br. 7b).

To je zbog zakona fizike i optike. Kad čovjek ili objektiv fotoaparata gleda na blizu, tada zrake svjetlosti upadaju pod većim kutem pa se stoga oko ili objektiv mora izdužiti. Kad čovjek ili objektiv fotoaparata gleda na daljinu, tada zrake svjetlosti upadaju pod manjim kutem pa se stoga oko ili objektiv mora skratiti.

Slika br. 7a                          Slika br. 7b

Na slici (slika br. 8) vidimo oko i tri kuglice. Kuglica 1 nalazi se na udaljenosti 6 metara od oka. Zrake svjetlosti padaju na nju, odbijaju se od nje i ulaze u naše oko. U oku prolaze kroz leću gdje se lome, i sijeku se na mjestu najjasnijeg vida tzv. središnjoj jamici (fovea centralis). Središnju jamicu, radi lakšeg razumijevanja, ponekad u tekstu nazivamo i vidna točka. Kuglica broj 2 i kuglica broj 3 se nalaze bliže od 6 metara. Zrake svijetlosti koje dolaze od njih, upadaju u oko, lome se prolaskom kroz leću i sijeku se malo izvan vidne točke. Budući da se oštro vidi samo ona slika koja pada na vidnu točku, to praktički znači da bi čovjek mogao vidjeti oštro samo ono što je daleko 6 metara i dalje od toga. Sve ono što je bliže od 6 metara bilo bi mutno. No, mi znamo da čovjek mora vidjeti oštro i predmete koji su blizu. Zbog toga mora postojati akomodacija ili prilagođavanje oka. Za ljudsko oko akomodacija nije potrebna iza 6 metara udaljenosti. Za sve što je bliže od 6 metara potrebna je akomodacija.

Slika br.8

AKOMODACIJA ILI PRILAGOĐAVANJE

Postoje dvije teorije akomodacije. Jednu teoriju zastupa konvencionalna ili službena medicina, a drugu prirodna medicina.

Teoriju prirodne medicinske oftalmologije uspostavio je prof. dr. William H. Bates (slika br. 9).

     Slika br. 9

Da bi se razumjela razlika između načina razmišljanja jedne i druge škole, potrebno je znati neke osnovne činjenice iz anatomije, odnosno fiziologije oka, jer glavna točka razilaženja u mišljenju je tumačenje i pojava akomodacije. Akomodacija je, da još jednom ponovimo, prijelaz oka tj. vidne oštrine s udaljenih na bliske predmete i obratno, prijelaz vidne oštrine s bliskih na udaljene predmete.

Oko ili očna jabučica (slika br. 10) loptastog je oblika i promjera oko 24 mm. Sastoji se od tri ovojnice:

1. bjeloočnica ili vanjska ovojnica,

2. žilnica ili srednja ovojnica i

3. mrežnica ili unutrašnja ovojnica.

BJELOOČNICA je bijela i prelijeva se kao opal, osim u središnjem dijelu, koji je proziran i zove se rožnica. Svjetlost kroz rožnicu dolazi u oko.

ŽILNICA sadrži krvne žile u kojima krv cirkulira kroz oko. Odmah iza rožnice, žilnica postaje vidljiva i zove se šarenica, sa zjenicom u središtu. Iza šarenice smještena je očna leća koja sakuplja svjetlost koja prolazi kroz zjenicu i stvara sliku na mrežnici. Oko očne leće žilnica tvori nabore poznate kao cilijarni mišić. Cilijarni je mišić povezan s očnom lećom pomoću malog ligamenta, tako da službena medicina smatra da cilijarni mišić može upravljati skupljanjem i širenjem očne leće.

MREŽNICA je, zapravo, produžetak vidnog živca (smještenog u stražnjem dijelu oka); krajnje tanka i osjetljiva, i na njoj se javljaju slike vanjskih predmeta unutar vidnog polja.

Znajući ove činjenice lako je slijediti stvarni proces gledanja (slika br. 11). Svjetlost prolazi kroz rožnicu, zjenica odstranjuje bočne zrake tako da samo središnje zrake stvarno dolaze u oko. One prolaze kroz očnu leću koja ih skuplja na mrežnici u obrnutu sliku. Slika se vidnim živcem prenosi do mozga, gdje se ponovo ispravlja (okreće) te tamo nastaje vidni osjet. Upoznajući se s nužnim pojedinostima građe i djelovanja oka, sada možemo ocijeniti bitnu razliku između novog i starog mišljenja u teoriji procesa akomodacije.

Slika br. 10                                                                                  Slika br. 11

Kad oko promatra udaljene objekte (slika br. 12) , razmak između leće i mrežnice je manji, što znači da je očna jabučica kraća, a kad promatra bliske objekte (slika br. 13), razmak između leće i mrežnice je veći, što znači da je očna jabučica duža.

Slika br. 12                                                       Slika br. 13

Slika br. 14

U medicinskim se udžbenicima ova promjena razmaka između očne leće i mrežnice (slika br. 14) smatra posljedicom širenja i stezanja očne leće, koje izvodi cilijarni mišić. Po ovoj teoriji, oko kao cjelina, ne mijenja svoj oblik – jedino ga mijenja očna leća. Na slici br. 14 vidimo očnu leću koja je na gornjem dijelu (polu) stanjena te stoga može vidjeti predmete koji su daleko. Na donjem dijelu je deblja te stoga može vidjeti predmete koji su blizu. To je tumačenje klasične oftalmologije.

Međutim, pokazalo se da se oblik oka mijenja za vrijeme akomodacije (slika br. 15), kao posljedica djelovanja vanjskih mišića očne jabučice, koji pomiču oko u svim pravcima (gore-dolje, u stranu, ali također i naprijed-nazad). Dakle, funkcija vanjskih mišića oka nije samo pomicanje oka lijevo-desno i gore-dolje.

Slika br. 15

Ustanovljeno je da ovi mišići pomiču stražnji dio k očnoj leći kada oko promatra udaljene predmete pomoću stezanja određene skupine mišića o kojima je riječ (u ovom slučaju to su kosi mišići – slika br. 16a) (link na animaciju). Na taj način skraćuje dužinu očne jabučice. Na ovim slikama vidimo da su snažni kosi mišići gurnuli očnu jabučicu te je ona skraćena (slika br. 16a i slika br. 16b).

                Slika br. 16a                                              Slika br. 16b

Ali kad oko promatra bliske predmete (slika br. 17a) tada se ravni mišići stegnu, tj. napnu, te na taj način vrše pritisak na očnu jabučicu. Stoga se očna jabučica izduži (link na animaciju) i slika na blizu postane jasna na način koji je sličan izoštravanju objektiva kamere (slika br. 17b). Ovo je bitno razumjeti, jer se kratkovidnost i dalekovidnost i dobivaju zbog trajne napetosti, tj. stegnutosti vanjskih mišića oka.

Slika br. 17a                                        Slika br. 17b

KRATKOVIDNOST

U prijašnjem prikazu sam objasnio kako se ponaša oko onih ljudi koji imaju normalan vid. To možemo još vidjeti na ovim slikama tako da možemo usporediti razliku između normalnog i kratkovidnog oka (slika br. 18a i slika br. 18 b).

Slika br. 18a                                                         Slika br. 18b

U kratkovidnih ljudi oko se drugačije ponaša. Kad kratkovidan čovjek pogleda na blizu, ravni se mišići stegnu, tj. napnu i očna se jabučica izduži tako da on može vidjeti predmete koji su blizu (slika br. 19a). Ali kad kratkovidan čovjek pogleda na daljinu, mišići su i dalje stegnuti, tj. napeti, očna jabučica je i dalje izdužena (slika br. 19b). Takav čovjek vidi oštro predmete koji su blizu, ali ne vidi oštro predmete koji su daleko.

Slika br. 19a                                                      Slika br. 19b

Što je kratkovidnost veća, oko je više izduženo i takvi ljudi, da bi vidjeli oštro, moraju staviti predmet koji žele vidjeti vrlo blizu oku. Čim taj predmet malo udalje, slika im je nejasna i mutna, a daljnjim udaljavanjem slika je potpuno mutna ili se uopće ne razaznaje.

DALEKOVIDNOST

Postoje dvije vrste dalekovidnosti. To su tzv. starosna dalekovidnost ili prezbiopija i mladenačka dalekovidnost ili hipermetropija.

Kod tzv. starosne dalekovidnosti ili prezbiopije glavnu ulogu imaju kosi mišići.

Na ovoj slici (slika br. 3) očna jabučica je gledana sa stražnje strane. Tu vidimo gornji i donji kosi mišić.

Slika br. 3

Ova slike (slika br. 20a i slika br. 20b) pokazuju kako vidi čovjek koji ima normalan vid,

Slika br. 20a                                                          Slika br. 20b

a zatim kao usporedbu druge slike (slika br. 21a i slika br. 21b) pokazuju kako vidi čovjek koji ima početnu tzv. starosnu dalekovidnost.

Slika br. 21a                                                         Slika br. 21b

Kosi mišići guraju očnu jabučicu prema naprijed, i ona je tada spljoštena poput leće.

S obzirom na to da se očna jabučica stalno izdužuje i skraćuje (njena dužina je oko 24 mm, kada čovjek gleda na daljinu, i oko 25 mm, kada čovjek gleda na blizinu) (slika br. 22),

Slika br. 22

ona se u ovom slučaju zbog stegnutosti kosih mišića ne može produžiti. Zbog toga takav čovjek, kad pogleda na blizu, ne može vidjeti oštro (slika br. 23).

Slika br. 23

Na lijevoj slici (slika br. 8) vidimo da se očna jabučica izdužila te čovjek vidi oštro predmete koji su blizu. Na desnoj slici (slika br. 9), zbog snažnih kosih mišića, očna se jabučica nije izdužila, te taj čovjek ne vidi dobro predmete koji su blizu.

Slika br. 8                                                                      Slika br. 9

U početnoj fazi tzv. starosne dalekovidnosti (slika br. 10) vid je još uvijek dobar na daljinu, jer je dužina očne jabučice još uvijek 24 mm. Ali da bi takvi ljudi vidjeli oštro na blizu (slika br. 11), moraju koristiti plus leću i to u početku s manjom dioptrijom npr. od  +1,00. No, s vremenom proces napreduje, kosi mišići guraju očnu jabučicu još jače i njena dužina postaje kraća od 24 mm. Stoga takav čovjek više ne vidi oštro ni na daljinu ni na blizinu, ali mu je vid na daljinu još uvijek bolji nego na blizinu.

Slika br. 10                                                                  Slika br. 11

Takvi ljudi moraju nositi tzv. bifokalne naočale (slika br. 12) s tzv. prozorčićima na kojima je na gornjem dijelu stakala manja dioptrija za gledanje na daljinu, a na donjem dijelu veća dioptrija za gledanje na blizinu.

Slika br. 12

No, kako proces napreduje, vid postaje sve lošiji i takvi ljudi moraju nositi tzv. multifokalne ili progresivne naočale. Te naočale imaju sličnost piramide, gdje se kroz vrh te tzv. piramide, gdje je leća najmanje jakosti, gleda na daljinu. Gledanjem kroz sredinu  te tzv. piramide, vide se oštro predmeti na srednjoj udaljenosti od očiju, a gledanjem kroz donji dio te tzv. piramide gdje je jakost leće najveća, vide se oštro predmeti koji su blizu (slika br. 13).

Na taj način čovjek nalazi kut gledanja koji se poklapa s udaljenošću koju želi jasno vidjeti. Ako želi vidjeti nešto što je jako blizu, tada će spustiti pogled prema dnu naočala (slika br. 14).

                   Slika br. 13                                              Slika br. 14

Ako želi vidjeti nešto što je udaljeno npr. jedan metar, tada će malo podići pogled na manju jakost progresivnih naočala (slika br. 15),a ako želi vidjeti nešto što je daleko, tada će podići pogled na sredinu naočala (slika br. 16). Zato kod progresivnih naočala oko više nema nikakvu akomodaciju, tj. ne vrši pokrete naprijed – nazad. Vidimo da je na sve tri slike dužina očne jabučice oko 23,5mm (slike br. 14, 15, 16).

Slika br. 15                                                               Slika br. 16

Kako se vid dalje kvari, očna jabučica postaje sve kraća (slika br. 17) i kraća tako da više ne mogu pomoći ni naočale s visokom dioptrijom (slika br. 18), te takvi ljudi obično s jakim naočalama mogu čitati nekoliko minuta, a onda im se vid zamuti.

Slika br. 17                                           Slika br. 18

Kod mladenačke dalekovidnosti u grču su svih šest mišića. Dakle, u grču su četiri ravna mišića, koji izdužuju očnu jabučicu, i dva kosa mišića, koji potiskuju očnu jabučicu prema naprijed. Takvi ljudi najčešće ne vide dobro ni blizu, ni daleko. Da bismo to bolje razumjeli onda ćemo pogledati kako vidi te kao se ponašaju očni mišići kod normalnog vida (slike br. 19a, 19b i 19c),

Slika br. 19a                                                          Slika br. 19b

Slika br. 19c

te kako vidi i kako se ponašaju očni mišići kod oka koje ima mladenačku dalekovidnost (slike br. 20a, 20b, 20c).

Slika br. 20a                                                                  Slika br. 20b

Slika br. 20c                                                                                     Slika br. 21

U slučaju tzv. mladenačke dalekovidnosti očna jabučica ima oblik kruške, ili još je bolja usporedba s tzv. Kolumbovim jajetom. Kad se Kolumbo vratio iz Amerike, mnogi dvorski savjetnici su omalovažavali njegovo otkriće tvrdeći da je to svatko mogao napraviti. Tada je Kolumbo upitao dvorskog savjetnika kako može jaje stajati uspravno. S obzirom na to da dvorski savjetnik nije znao odgovor Kolumbo je uzeo jaje, postavio ga uspravno, lupio dlanom lagano po gornjoj strani jajeta tako da se donja strana, koja je bila priljubljena uz podlogu stola, ulupila od udarca i jaje je ostalo stajati uspravno (slika br. 21).

ASTIGMATIZAM ILI CILINDAR

Neki ljudi astigmatizam zovu i cilindar. Da bi se lakše objasnio astigmatizam malo ćemo se prisjetiti što je to rožnica.

Kad pogledamo u centar oka u sredini ćemo vidjeti tamnu točku koja se skuplja (postaje manja) na svjetlo. To je zjenica. Oko zjenice je krug u boji (smeđa, zelena, plava). To je šarenica. Ona određuje boju očiju. Oko šarenice vidimo bjeloočnicu. Prednji prozirni ispupčeni dio očne jabučice koji kao prozirna kupola prekriva šarenicu i zjenicu zove se rožnica (slika br. 22). Kao što stakalce na satu prekriva brojke i kazaljke, tako i rožnica prekriva šarenicu i zjenicu.

Slika br. 22

Normalna rožnica ima oblik polulopte (slika br. 23a), no kad su dva nasuprotna ravna mišića u većem grču, a druga dva nasuprotna ravna mišića u manjem grču, rožnica tada poprima oblik elipse (slika br. 23b 23 c).

Zato kod astigmatizma mogu biti lijevi i desni ravni mišić u velikom grču, a gornji i donji ravni mišić u malom  grču ili grča uopće nema (slika br. 23b). Ili obrnuto, što znači da su gornji i donji ravni mišić u velikom grču, a lijevi i desni ravni mišić u malom grču ili grča uopće nema (slika br. 23c). Kako se ti mišići grče, oni vrše pritisak na bjeloočnicu, a bjeloočnica vrši pritisak na rožnicu, izvuku je i rožnica tada ima oblik elipse ili žlice (slike br. 23b i 23c).

                                                   Slika br. 23a                  Slika br. 23b                   Slika br. 23c

Kod oftalmološkog nalaza gdje je dijagnosticiran astigmatizam (slika br. 24) se vide tri brojke. Prva pokazuje dioptriju, druga jakost astigmatizma, a treća kut na kojem je taj astigmatizam. Na temelju nalaza može se vidjeti koji mišići su u većem, a koji u manjem grču.

Slika br. 24 – oftalmološki nalaz

Astigmatizam možemo slikovito usporediti s primjerom padobranca koji, u jednom trenutku, povuče dva suprotna užeta padobrana (slike br. 25a i 25b).

Slika br. 25a                                                                  Slika br. 25b