MOJ RAZVOJNI PUT

UVOD

Zovem se Milan Pavić, po zanimanju sam liječnik sa zvanjem doktor medicine. Bavim se prirodnim liječenjem vida (slika br. 1a).

Slika br. 1a

Prirodnim liječenjem vida bavim se u kontinuitetu od 1987. godine, znači već više od 28 godina. To je moje životno opredjeljenje i profesionalno se bavim time od trenutka kad sam diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Tim poslom se nisam bavio amaterski ili usputno, već sam svoj životni put usmjerio u tom pravcu. Moj uspon u istraživanju i stjecanju znanja iz prirodne oftalmologije nije bio brz, ali je bio kontinuiran i stalan. Radio sam kontinuirano u ordinaciji s pacijentima i neprestano promatrao, proučavao, mjerio njihove rezultate prije i poslije vježbanja. Uzastopnim provjeravanjem stanja njihovog vida nakon nekoliko mjeseci i zaključivanjem koja metoda vježbanja je za njih najbolja, došao sam do mnogih kvalitetnih i brzih rješenja kad je u pitanju prirodno liječenje dioptrije – kratkovidnosti, dalekovidnosti, mladenačke dalekovidnosti, astigmatizma ili cilindra i ambliopije ili slabovidnosti. S obzirom da se već dugi niz godina bavim liječenjem glaukoma ili povišenog očnog tlaka i tu sam došao do kvalitetnih rješenja, tako da sad i teže oblike glaukoma uspješno izliječim. Svoje djelovanje i liječenje na području očiju i vida sam proširio i na upale oka, te također uspješno liječim i one teže upale. Također uspješno spriječavam pojavu katarakte ili mrene, a kod onih ljudi gdje se ona nije još jako razvila, uz prirodno liječenje je potpuno izliječimo ili drastično smanjimo. Kada je u pitanju makularna degeneracija, s obzirom da znam osnovne principe njenog prirodnog liječenja, onda se za sada  bavim samo liječenjm početnih oblika makularne degeneracije. Također mojim pacijentima ili korisnicima dajem savjete kako da spriječe njen nastanak.

Ovim sam zaokružio većinu bolesti oka i nedostataka vida u današnje moderno vrijeme, te smatram da mojim pacijentima ili korisnicima mogu ne samo pomoći da se izliječe, već da sačuvaju svoj dobar vid kroz cijeli život. Svoje pacijente ili korisnike naučimo kako da pravilno gledaju ako dugotrajno rade na računalu, ili pod neonskim svijetlom, ili ako im je vid možda ugrožen zbog nekih drugih razloga. Pratim i razvoj novih tehnologija i to onih koji služe čovjeku za rad, kao i onih koji služe za zaštitu vida i očiju. Kombinacijom jednih i drugih, kao i umetanjem prirodnog ponašanja, uspijem dati najbolja rješenja mojim pacijentima ili korisnicima.

Razgovarajući sa raznim ljudima koji su čitali tekstove na našoj stranici i to posebno dio koji se odnosi na“Prednost očnih vježbi“ zaključio sam da su komentari podijeljeni. Jedna grupacija smatra da je tekst dugačak te da u današnje vrijeme brzog tempa života ljudi jednostavno nemaju vremena za čitanje dugih tekstova. Također su mi rekli da u tom tekstu nisu vidjeli moj razvojni put, te objašnjenje zašto sam se počeo baviti prirodnim liječenjem vida. Zatim nisu vidjeli na koji način sam razvijao i poboljšavao svoju metodu, a također nisu vidjeli svjedočanstva mojih pacijenata. S druge strane neki ljudi su mi opet rekli da ako ja liječim nešto na način koji nije uobičajen način liječenja, da trebam u tekstu objasniti razliku između mog načina liječenja i uobičajenog načina liječenja. Zatim da trebam objasniti tumačenja prirodne i klasične oftamologije,te pojasniti procese koji se odvijaju u oku prilikom nošenja naočala i prilikom prirodnog popravka vida. Ti ljudi smatraju da s obzirom da radim drugačije nego što je uobičajeno, trebam cijeli taj proces objasniti tako da čitatelji mogu shvatiti razliku između jednog i drugog stajališta. Oni smatraju da kratke tekstove treba pisati za poznate stvari i poznate procese. A nešto što nije dovoljno poznato, treba detaljno objasniti bez obzira na dužinu teksta. Da bi zadovoljio i ovu prvu grupaciju ovdje sam odlučio prikazati moj razvojni put kao i svjedočanstva nekih mojih pacijenata, a također i u osnovnim crtama napisati koje su prednosti prirodnog liječenja vida.Tekst je napisan kronološkim redom i na početku s podnaslovom „MOJ RAZVOJNI PUT – PRVI DIO“opisujem svoj razvojni put od trenutka kad sam kao dječak počeo nositi naočale te moja istraživanja u Hrvatskoj (gdje sam upisao i završio Medicinski fakultet u Zagrebu) i u svijetu, gdje sam nastojao pronaći način prirodnog liječenja vida. Zatim dolazi dio „ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA OKA“ koji je zasebna cjelina povezana s linkom. Ukoliko netko želi taj dio preskočiti treba samo nastaviti čitati tekst dalje u nizu (iako smatram da bi bilo poželjno, radi lakšeg razumijevanja, i taj dio pročitati). Zatim dolazi nastavak teksta s podnaslovom „MOJ RAZVOJNI PUT – DRUGI DIO“ u kojem ponovo opisujem svoj razvojni put. No u toj cjelini ne govorim o mom životu kad sam tražio da li uopće postoji metoda prirodnog liječenja vida. U tom dijelu mog života već sam znao da postoje metode po kojima se vid može popraviti prirodnom putem, te tu opisujem razvoj tih metoda kao i očnih vježbi koje sam koristio. Tu sam prikazao, kronološkim redom, kako sam s poboljšanjem metoda imao brže i bolje rezultate poboljšanja vida kod mojih pacijenata. U zadnjem dijelu te cjeline pod nazivom „PRIMJER BRZINE POPRAVKA VIDA NOVIH PACIJENATA“ pokazao sam, na primjeru pacijenta s dioptrijom od -4,50 na oba oka, kako se jako brzo vid popravlja po sadašnjoj najnovijoj metodi. On je za samo tri dana vježbanja svoju dioptriju upola smanjio. Također sam naveo primjer djevojčice koja je dioptriju od -1,00 popravila do savršenog vida u roku od tri dana.

I u posljednjoj cjelini s podnaslovom „RAZLOZI ZBOG KOJIH SMATRAM DA BI SVAKI ČOVJEK TREBAO POPRAVITI SVOJ VID PRIRODNIM PUTEM“opisujem učestale degenerativne promjene koje s vremnom nastaju kao posljedica stalnih i dugotrajnih dioptrija, te kako s jednostavnim očnim vježbama dobijemo dobar vid i spriječimo te negativne posljedice. Tu sam spomenuo KRATKOVIDNOST KOD DJECE, kao i DALEKOVIDNOST KOD ODRASLIH, te koje sve degenerativne promjene mogu nastupiti zbog trajne dalekovidnosti. Posebno sam se osvrnuo na MAKULARNU DEGENERACIJU, a u odjeljku pod nazivom VODENA PUMPA opisao sam slučaj pacijentice s makularnom degeneracijom koja je nakon samo dvije vježbe ispravila iskrivljenu sliku u centralnom vidu.

MOJ RAZVOJNI PUT – PRVI DIO

 

Problem oslabljenog vida zainteresirao me od najranijih dana iz vrlo jednostavnog razloga, jer sam i sam bio kratkovidan i nosio naočale – slika moje osobne karte (slika br. 1b).

                     

Slika br. 1b                                                                        Slika br. 3

                                                Slika br. 2

 

Imao sam dioptriju od minus dva i pol (-2,50), što je prikazano na slici br. 2, a dobio sam je u najosjetljivijem razdoblju čovjekovog života - u pubertetu (slika br. 3). U to vrijeme je vrlo malo djece nosilo naočale,a ona djeca koja su ih nosila često su dobivala pogrdne nazive, kao npr. čoro, okac, očalinko i sl. To me je smetalo tako da sam cijeli svoj životni put usmjerio u tom pravcu. Upisao sam Medicinski fakultet u Zagrebu (slika br. 4), za vrijeme fakulteta išao sam na razmjenu u Španjolsku i Finsku (slika br. 5) i to na okulističke odjele.

                  

                   Slika br. 4                                                  Slika br. 5

 

                      

             Slika br. 6                                                     Slika br. 7

Za vrijeme boravka u Americi (slika br. 6) posjetio sam oftalmološki odjel Stanford Univeristy, koji se smatra jednim od najboljih medicinskih fakulteta u Americi i u svijetu (slika br. 7). Diplomirao sam 1985. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (slika br. 8) na okulističkom odjelu kod prof. dr. znanosti Ivana Ledića s temom „Strana tijela rožnice“(slika br. 9).

 

Slika br. 8

Slika br. 9

 

Nakon što sam završio Medicinski fakultet u Zagrebu (slike br. 10a i br. 10b), upisao sam i završio tečaj iz akumpunkture i moksibustije jer me zanimalo da li se putem akumpunkture može popraviti vid (slika br. 11).

 

             

Slika br. 10a                                                                Slika br. 10b

 

Slika br. 11

Nakon toga sam otišao u Njemačku gdje sam dvije godine učio i usavršavao znanje iz prirodne okulistike (slika br. 12).

 

 

                       Slika br. 12                                   Slika br. 13

 

Ujedno sam popravio svoj vid (slika br. 13). Zatim sam držao predavanja o prirodnom popravljanju vida na području Njemačke, Švicarske, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. O tom mom radu su pisale i neke novine i tjednici. U Hrvatskoj je o tome pisao „Nedjeljni vjesnik“ i“ Novi list“, a u Sloveniji tjednici „Aura“ i „7D“ (slika br. 14).

 

   

 

Slika br. 14

Godine 1995. sam otvorio privatnu ordinaciju u Zagrebu (slika br. 15) gdje sam se također nastavio baviti liječenjem vida.

 

Slika br. 15

 

Zahvaljujući radu u ordinaciji (slika br. 16) mogao sam pratiti popravak vida kod svojih pacijenata, te koristeći znanstveni pristup i njihova iskustva došao do najoptimalnijih rješenja za što brži i bolji popravak vida. O tom mom radu izvještavale su mnoge novine i TV kuće u Hrvatskoj.

Slika br. 16

To se može vidjeti na našoj stranici www.ordinacijamilanpavic.hr u odjeljku „Drugi o nama“.

 

Postoji nekoliko metoda prirodnog liječenja vida. Najpoznatija je metoda koju je uspostavio dr. Bates (slika br. 17a).

                               

Slika br. 17a                       Slika br. 17b                                 Slika br. 17c

Dr. Bates je diplomirao na sveučilištu Cornell u SAD-u, na Fakultetu za liječnike i kirurge. Specijalizirao se za očne bolesti i postao predavač oftalmologije na postdiplomskom studiju na njujorškom medicinskom fakultetu. Budući da nije bio zadovoljan teorijom i praksom službene medicine, odrekao se imenovanja kako bi imao vremena za očne vježbe. Njegovom su se metodom izliječili mnogi ljudi. Među poznatijima je i slavni engleski pisac Aldous Huxley, koji je napisao i knjigu o toj metodi liječenja pod nazivom „Umjetnost viđenja“ (slika br. 17b i slika br. 17c).

Metoda doktora Batesa je bila osnova po kojoj sam počeo raditi očne vježbe.

Iako sam i s metodom dr. Batesa imao rezultate popravka vida, nisam bio zadovoljan brzinom popravka. Zato sam cijeli život posvetio pronalaženju najbolje metode za popravak vida. Metodu popravljanja vida sam neprestano usavršavao, kako bih postigao da sada u samo sedam do petnaest dana vježbi moji pacijenti mogu popraviti vid. To se odnosi na one pacijente koji imaju niže dioptrije. Kod viših dioptrija treba vježbati nešto duže.

U daljnjem slijedu ću objasniti kako oko radi, te što se događa kod kratkovidnog i dalekovidnog oka. Ukoliko ste zainteresirani da u nizu ili slijedu pogledate anatomiju i fiziologiju oka samo kliknite na link Anatomija i fiziologija oka. Ukoliko želite čitati tekst bez „ANATOMIJE I FIZIOLOGIJE OKA“ tada nastavite dalje čitati bez klikanja na link.

MOJ RAZVOJNI PUT – DRUGI DIO

Dakle da se samo malo podsjetimo. Normalna očna jabučica je dugačka oko 24mm (slika br. 18a). Kod kratkovidnosti očna jabučica je izdužena jer su ravni mišići napeti (stegnuti), te stoga vrše pritisak na nju i izdužuju je (slika br. 18b). Kod dalekovidnosti su kosi mišići napeti (stegnuti) te guraju očnu jabučicu prema naprijed i skraćuju je (slika br. 18c).

           Slika br. 18a

 

 

                     Sika br. 18b                                           Slika br. 18c

Sada kada znamo kako izgleda i funkcionira normalno oko, te kako izgleda i funkcionira kratkovidno i dalekovidno oko, sada bih želio pojasniti kako se to može izliječiti. Mišići noge (slika br. 19) kao i mišići oka (slika br. 20) su isto tkivo, to je mišićno tkivo, ali su također i potpuno istovrsni mišići tzv. poprečno prugasti mišići. Svako tkivo koje je istog sastava jednako se i ponaša.

 

                 

Slika br. 19                                                                          Slika br. 20

Tako npr. kada se noga ugane ili slomi čovjek tada stavi gips, te nakon nekog vremena skine gips i pokuša hodati. No ne može, jer je mišić atrofirao tj. smanjio se zbog toga što neko vrijeme nije radio. Nakon toga taj čovjek radi vježbe fizikalne terapije. Mišiće noge isteže, zatim jača pa isteže i opet jača, da bi nakon nekog vremena te mišiće ponovo vratio u funkciju, te takav čovjek može ponovo normalno hodati (slika br. 21), a nakon nekog vremena i trčati (slika br. 22). Isto tako i mišićima oka možemo putem vježbi ponovo vratiti njihovu snagu, tako da oni vrate očnu jabučicu u njeno normalno stanje.

 

              

      Slika br. 21                                                   Slika br. 22

 

Dakle radimo po principu da se prvo ti mišići relaksiraju. Nakon toga ih dobro istegnemo i kad smo namjestili sve kako treba (pravilnu udaljenost i pravilno zamućenje) onda ti slabiji mišići guraju očnu jabučicu prema naprijed. Kad je u pitanju kratkovidnost oni je stišću, a kada je u pitanju dalekovidnost onda je izdužuju.

S obzirom da se već 28 godina bavim u kontinuitetu prirodnim liječenjem vida, radom s pacijentima u mojoj ordinaciji (slika br. 23) došao sam do mnogih kvalitetnih i brzih rješenja kad je u pitanju prirodno liječenje dioptrije – kratkovidnosti, dalekovidnosti, mladenačke dalekovidnosti, astigmatizma ili cilindra.

Slika br. 23

U daljnjem slijedu ću prikazati moj razvojni put po pitanju brzine i kvalitete popravka vida.

Prvo ću pokazati primjer popravka vida kod pacijenta dok sam vježbao po metodi doktora Batesa.

Na slijedećim nalazima vidimo da je gospodin Taboršak na desnom oku imao dioptriju -8,00, a na lijevom -5,00. (slika br. 24a - zaokruženo crvenom). Nakon vježbanja dioptrija mu se smanjila tako da je na desnom oku imao -5,00, a na lijevom -3,50. (slika br. 24a - zaokruženo zelenom). Daljnjim vježbanjem dioptrija mu se opet smanjila, te je na desnom oku došlo do -4,00, a na lijevom -0,75 (slika br. 24b – zaokruženo plavom).

Slika br. 24a

Slika br. 24b

Te vježbe su bile dugotrajne, te da bi došlo do određenih rezultata, ljudi su trebali biti jako uporni, tako da su mnogi od njih izgubili volju za vježbanje. S vremenom sam počeo raditi metodu istezanja očnih mišića, koja je pokazivala brže rezultate od vježbanja po Batesu. U daljnjem slijedu vidjeti ćemo primjer pacijenta koji je vježbao po toj metodi.

Imamo primjer testa vida kod gospodina Krešimira čija je dioptrija bila -2,00, a vježbao je s tom metodom. Trebalo mu je oko 20 dana da dođe do granice normalnog vida. Znači prije vježbanja vidio je sa 4,5 m (slika br. 25a – crvena strelica) prvi, drugi, treći i četvrti red na vidnoj tabli (slika br. 25a – zaokruženo crvenom). Nakon 19 dana vidio je s iste udaljenosti od 4,5 m (slika br. 25b – zelena strelica) još peti, šesti, sedmi i osmi red na vidnoj tabli. Dakle, nakon 19 dana vježbanja vidio je četiri reda bolje (slika br. 25b – zaokruženo zelenom).To znači da je došao do granice normalnog vida.

Slika br. 25a

 

Slika br. 25b

U daljnjem nizu ću pokazati primjere testova vida pacijenata koj su vježbali s najnovijom metodom koja je potpuno prilagođena ljudskoj prirodi  i evoluciji te se zato vid popravlja nemjerljivo brže nego prije. Želim napomenuti da se taj novi TEST VIDA radio isti dan i to samo nakon dvije vježbe.

No prije nego što krenem prikazati TESTOVE VIDA nekih  mojih pacijenata (koji su mi dopustili da javno pokažem njihove rezultate) želio bih kazati na koji način mi u ordinaciji ustanovimo da li se vid popravlja i koliko se popravlja nakon vježbanja.

Prije nego što napravimo vježbe, testiramo vid.

Kratkovidnim ljudima testiramo na daljinu (slika br. 26a), a dalekovidnima i na daljinu (slika br. 26a) i blizinu (slika br. 26b).

 

Slika br.26a                                              Slika br. 26b

Također izmjerimo sa koje udaljenosti ljudi vide veličinu slova od 1 cm. Nakon dvije vježbe ponovo testiramo vid pod istim uvjetima – ista udaljenost, isto svjetlo, te čovjek odmah mora vidjeti jedan, dva ili tri reda bolje. A također i udaljenost s koje se vidi veličina slova od 1 cm mora biti veća. Pomoću razlike vida između udaljenosti koju je pacijent vidio prije vježbanja i one povećane udaljenosti koju je pacijent vidio nakon vježbanja može se procijeniti kojom brzinom će se vid popravljati.

Npr. gospodin Igor (slika br. 27), koji je imao minus dioptriju s jakim astigmatizmom, je prije nego što je napravio dvije vježbe, vidio slovo P na vidnoj tabli (veličine 1 cm) s oba oka s udaljenosti od 1,77 m (slika br. 27 – crvena strelica). Nakon samo dvije vježbe to isto slovo na vidnoj tabli je mogao vidjeti s udaljenosti od 4,90 m (slika br. 27 – zelena strelica). Ako odbijemo tu novu veću udaljenost od manje početne udaljenosti /4,90 m - 1,77 m = 3,13 m/ dobiti ćemo udaljenost koliko je vid bolji u odnosu na stanje prije vježbi. Gospodin Igor je nakon samo dvije vježbe povećao tu udaljenost za više od 3 m (3,13 m). Kad postigne da to slovo na vidnoj tabli vidi sa 6 m, (a još mu treba 1,10 m) to se smatra savršenim vidom (vid 6/6). Ovo što je gospodin Igor postigao je jako dobar rezultat (nije lako postići tako dobar rezultat nakon samo dvije vježbe). Vidimo da je gospodin Igor vidio također i puna dva reda bolje na vidnoj tabli.

Slika br. 27

 

Na slijedećem TESTU VIDA vidimo da je djevojčica Antonija (slika br. 28) (kratkovidnost -1,50 na oba oka) prije vježbanja vidjela sa sigurnošću, sa udaljenosti od 6 m (slika br. 28 – crvena strelica), samo dva reda na vidnoj tabli. Donekle je nazirala slovo M u trećem redu i jedva slovo T u četvrtom redu na vidnoj tabli (slika br. 28 – zaokruženo crvenom).

Nakon samo dvije vježbe ona je sa iste udaljenosti od 6 m (slika br. 28 – zelena strelica) vidjela cijeli treći, cijeli četvrti, skoro cijeli peti i skoro cijeli šesti red na vidnoj tabli (slika br. 28 – zaokruženo zelenom).

Slika br. 28

 

Dakle dok je gospodinu Krešimiru, koji je vježbao po starijoj metodi, trebalo skoro 19 dana vježbanja da vidi četiri reda bolje, djevojčici Antoniji je za skoro isti ili vrlo sličan rezultat (skoro četiri reda bolje) trebalo napraviti samo dvije vježbe. Ovdje bih se zahvalio majci djevojčice Antonije kao i njenom ocu koji su dopustili da Antonijine rezultate javno pokažem. Također se zahvaljujem i svim ostalim ljudima koji su dopustili da javno pokažem njihove rezultate.

Također  bih pokazao i primjer ljubazne gđice Mihaele (slika br. 29) koja mi je dopustila da njen slučaj javno pokažem.

 

Slika br. 29

Na njezinom testu vida vidi se da je ona prije vježbanja sa desnim i sa lijevim okom vidjela samo tri reda na vidnoj tabli (slika br. 30 – zaokruženo crvenom). Također je ona prije vježbanja vidjela veličinu slova od 1 cm na vidnoj tabli s udaljenosti od 3,17 m (slika br. 30 – crvena strelica).

Nakon samo dvije vježbe ona je vidjela skoro tri reda bolje na vidnoj tabli sa desnim okom (slika br. 30 – zaokruženo zelenom), a s lijevim okom je vidjela gotovo dva i pol reda bolje na vidnoj tabli (slika br. 30 – zaokruženo plavom). Također se udaljenost s kojom je vidjela veličinu slova od 1 cm na vidnoj tabli, nakon dvije vježbe je bila veća (3,74 m) (slika br. 30 – zelena strelica). Dakle, nakon samo dvije vježbe ona je mogla vidjeti slovo veličine 1 cm za više od pola metra

Slika br. 30

 

PRIMJER BRZINE POPRAVKA VIDA NOVIH PACIJENATA

Ovdje bih spomenuo i slučaj gospodina Mira ( slike br. 31a i 31b) koji je imao dioptrijju -4,50 na oba oka.

Prvi dan je bio kod nas u ordinaciji 5. veljače 2015.

 

Slika br. 31a                                                  Slika br. 31b

On je sa udaljenosti od 1,40 m od vidne table (slika br. 32 - crvena strelica) prije vježbi vidio s oba oka prvi, drugi, treći i četvrti red na vidnoj tabli (Slika br. 32 - zaokruženo crvenom). Nakon nekoliko vježbi ponovo sam mu testirao vid s iste udaljenosti i pod istim svjetlom. Tada je vidio s iste udaljenosti od 1,40 m (slika br. 32 – zelena strelica) još i cijeli peti red i pola šestog reda na vidnoj tabli. Dakle vidio je jedan i pol red bolje nakon vježbi (slika br. 32 - zaokruženo zelenom). Gospodin Miro mi je rekao da će biti još dva dana u Zagrebu, te me zamolio da dođe kod mene u ordinaciju pa da ja s njim vježbam ta dva dana, tako da on može dobro naučiti kako se rade vježbe. Pristao sam, te smo se dogovorili da se vidimo drugi dan.

 

TESTIRANJE VIDA - PRVI DAN

Slika br. 32

Drugi dan, a to je bilo 6. veljače 2015. gospodinu Miru sam najprije testirao vid prije bilo kakve vježbe. S obzirom da je pravilo, ako pacijent postigne toliko dobar vid da nakon vježbanja već vidi šesti red na vidnoj tabli, tada drugi dan prije vježbanja mu treba testirati vid s nove veće udaljenosti (svoje pacijente naučim kako da odrede tu novu veću udaljenost). Za gospodina Mira ta nova veća udaljenost je bila 1,95 m od vidne table (slika br. 33 - crvena strelica). Ovdje bih još jednom napomenuo da sam gospodinu Miru prvi dan testirao vid s 1,45 m od vidne table, a drugi dan s 1,95 m od vidne table što je 50 cm (pola metra) veća udaljenost. S te nove udaljenosti gospodin Miro je vidio s oba oka prvi i drugi red, a u trećem redu je vido dva slova H i C, dok slovo M u trećem redu nije vidio. Još je jedva nazirao slovo E u četvrtom redu (slika br. 33 - zaokruženo crvenom). Nakon sat vremena vježbanja, gdje sam ja pomagao gospodinu Miru prilikom vježbanja, ponovo sam mu testirao vid s te nove veće udaljenosti (1,95 m od vidne table – slika br. 33 – zelena strelica). Tada je vidio cijeli treći red (i slovo M), zatim cijeli četvrti red (osim slova R u četvrtom redu) i cijeli peti red. Također je vidio i dva slova u šestom redu (slika br. 33 - zaokruženo zelenom). Dakle, on je sad vidio taj drugi dan dva reda (i nešto malo više) bolje nego prije vježbanja.

 

TESTIRANJE VIDA – DRUGI DAN

Slika br. 33

 

Treći dan, a to je bilo 7. veljače 2015. gospodin Miro je ponovo došao vježbati. S obzirom da je pravilo ako pacijent postigne toliko dobar vid da nakon vježbanja već vidi šesti red, tada slijedeći dan prije vježbanja, treba testirati vid s nove veće udaljenosti. Tu novu veću udaljenost odredim prema stanju pacijentovog vida, a svoje pacijente naučim kako da sami kod kuće odrede tu novu veću udaljenost. Sad je ta nova veća udaljenost bila 2,30 cm od vidne table (slika br. 34 - crvena strelica). Dakle, prvi dan sam mu testirao vid s 1,45 m udaljenosti od vidne table, a sad treći dan vježbanja gospodin Miro je postigao toliko dobar rezultat da sam mu već testirao vid s 2,30 m od vidne table. To je 85 cm veća udaljenost nego prvi dan. Prije vježbanja taj treći dan gospodin Miro je s oba oka vidio prvi, drugi, treći i četvrti red na vidnoj tabli (slika br. 34 - zaokruženo crvenom). Nakon sat vremena vježbanja gdje sam pomagao gospodinu Miru prilikom vježbanja, ponovo sam mu testirao vid s te nove veće udaljenosti (2,30 m od vidne table)(slika br. 34 - zelena strelica). Tada je vidio cijeli peti red, cijeli šesti red i skoro cijeli sedmi red na vidnoj tabli (osim dva slova u sedmom redu) (slika br. 34 - zaokruženo zelenom). Dakle, gospodin Miro je nakon sat vremena vježbanja taj treći dan vidio s te nove veće udaljenosti skoro tri reda bolje na vidnoj tabli.

 

TESTIRANJE VIDA – TREĆI DAN

Slika br. 34

Ovdje bih želio još nešto dodati što smatram da je bitno. Naime, gospodin Miro je prvi dan vježbanja (prije nego što smo počeli vježbati) vidio slovo P u sedmom redu (koje je veličine od 1 cm) s oba oka sa udaljenosti od 65 cm (0,65m) (slika br. 32 - plava strelica). Nakon samo tri dana vježbanja gospodin Miro je to slovo P u sedmom redu (veličine od 1 cm) tada vidio s udaljenosti od 230 cm od vidne table (2 m i 30 cm) (slika br. 34 – plava strelica). Ako oduzmemo 230 cm – 65cm dobijemo 165 cm ili 1 m i 65 cm. Znači da čovjek koji ima dioptrijju -4,50 na oba oka je nakon samo tri dana vježbanja postigao takav rezultat da slovo veličine od 1 cm u sedmom redu vidi sa 2 m i 30 cm (slika br. 34 - plava strelica).

Ovdje želim još nešto pojasniti. Kad čovjek vidi s 4 m od vidne table veličinu slova od 1 cm to je vrlo dobar vid (dioptrija od nekih -0,25 pa do -0,50). Dakle, to je granica normalnog vida. Ako analiziramo rezultate koje je gospodin Miro postigao, vidimo da je on u ta tri dana vježbanja vidio bolje za 1 m i 65 cm. Ako podijelimo 1 m i 65 cm s tri dobijemo 55 cm (0,55 m).To znači da se po danu prosječno udaljavao 55 cm od vidne table (nešto više od pola metra) Ako oduzmemo 4 m od 2 m i 30 cm to iznosi 1 m i 70 cm. Znači da gospodinu Miru treba još 1 m i 70 cm da dođe do granice normalnog vida. Ako bi se i dalje udaljavao 55 cm po danu vježbanja, to znači da bi u slijedeća tri dana vježbanja savladao još 1 m i 65 cm. A to je vrlo blizu 1 m i 70 cm, što je granica normalnog vida. Po tom računu ispada da bi za još tri dana vježbanja gospodin Miro došao do skoro 4 m od vidne table (3 m i 95 cm). To znači da čovjek koji ima dioptriju od -4,50 (što je velika dioptrija) za šest dana pravilnog vježbanja može doći do granice normalnog vida (dioptrija od -0,25 do -0,50). Smatram da je to izvanredan rezultat. No ako uzmemo u obzir da kod nekih ljudi očni mišići trebaju dva dana odmora da se stabiliziraju na toj novoj manjoj dioptriji, to onda ispada osam dana vježbanja da se od dioptrije -4,50 dođe do granice normalnog vida. Smatram da je i to izvanredan rezultat. No trebamo uzeti u obzir da čovjek nekad vježba bolje, a nekad lošije, da je nekad bolje, a nekad lošije raspoložen, da su mu oči nekad odmornije, a nekad umornije pa sve to također utječe na brzinu popravka vida. Dakle, ako uzmemo  u obzir sve te parametre koji usporavaju popravak vida, unatoč svemu tome, smatram da je popravak vida po novoj metodi koja je evolucijski i biološki prilagođena čovječjem oku i vidu, izrazito kvalitetan i brz.

U daljnjem slijedu ću objasniti zašto je moguće da se vid tako brzo popravlja. Naime, čovjek koji živi prirodnim životom prebacuje pogled sa daljine na blizinu i sa blizine na daljinu od nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta dnevno. Kad čovjek gleda na blizu oko se izduži na 25 mm, a kad gleda na daljinu, tada se skrati na 24 mm, što znači da se izdužuje i skraćuje u rasponu od 1 mm. Oko, kad je produženo za 1 mm to je ekvivalent dioptriji od -3,00. Znači da se zdravo oko izdužuje i skraćuje od normalnog vida pa do dioptrije od -3,00 od nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta dnevno. Znači da zdravo oko ima toliku evolucijsku snagu da se dnevno nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta može izdužiti do dioptrije od -3,00 i ponovo vratiti na vid bez dioptrije. Zato se i događa da ako se očne vježbe usklade s čovjekovom prirodom i evolucijom se vid vrlo brzo popravlja. Ako očni mišići imaju toliku potencijalnu snagu da na dnevnoj razini nekoliko stotina pa do nekoliko tisuća puta izduže i skrate očnu jabučicu od dioptrije -3,00 pa do vida bez dioptrije, tada je logično da uz pravilno vježbanje dioptrija od -3,00 /ili veća/ vrlo brzo dolazi do normalnog vida. 

Djevojčica Marta (slika br. 35) je bila sa roditeljima u ordinaciji 24. travnja 2015.

Slika br. 35

Na lijevom oku je imala skoro normalan vid, a na desnom oku je imala dioptriju -1,00. Sa udaljenosti od 6,00 m (slika br. 36 – crvena strelica) sa slabijim desnim okom vidjela je prvi, drugi i treći red na vidnoj tabli (slika br. 36. – zaokruženo crvenom). Nakon samo dvije vježbe u ordinaciji ponovno sam joj testirao vid sa iste udaljenosti od 6,00 m (slika br. 36 – zelena strelica). Ona je sa slabijim desnim okom tada vidjela još četvrti red na vidnoj tabli te slova F, H i N u petom redu na vidnoj tabli i slovo L u šestom redu na vidnoj tabli (slika br. 36 – zaokruženo zelenom).

Slika br. 36  

Iako smo dogovorili ponovne konzultacije 4. svibnja 2015. jer je Martinim roditeljima tako odgovaralo, oni su rekli da je Marta vježbala samo tri dana. Nakon toga je postigla sa desnim okom savršen vid i više nije vježbala. Prilikom konzultacija u ordinaciji ponovno sam joj testirao vid sa udaljenosti od 6,00 m (slika br. 37 – crvena strelica) i Marta je tada vidjela osam redova na vidnoj tabli (slika br. 37 – zaokruženo crvenom). Dakle, u samo tri dana vježbanja Marta je vidjela pet redova više na vidnoj tabli. Želio bih napomenuti da osmi red koji je Marta vidjela sa 6,00 m čovjek s normalnim vidom treba vidjeti sa 4,50 m. To znači da je Marta postigla još bolji vid od prosječnog. Unatoč tome u ordinaciji smo napravili još dvije vježbe te je nakon te dvije vježbe Marta sa udaljenosti od 6,00 m (slika br. 37 – zelena strelica) vidjela još četiri slova u devetom redu na vidnoj tabli (slika br. 37 – zaokruženo zelenom). To znači da je Marta u tri dana vježbanja postigla fantastičan rezultat. Ovim putem bih želio zahvaliti Martinim roditeljima što su dopustili da javno pokažem njezine rezultate.

Slika br. 37

Također bih spomenuo primjer gospodina Milana (slika br. 38a) čija je dioptrija bila +3,50 ali mu se na zadnjem mjerenju dioptrija povećala na +3,75.

Slika br. 38a

Gospodin Milan je dalekovidan pa sam mu testirao vid na blizinu. On je prije početka vježbanja sa udaljenosti od 38 cm (slika br. 38b – crvena strelica) sa oba oka vidio četiri reda na vidnoj tabli (slika br. 38b – zaokruženo crvenom). Nakon samo dvije vježbe sa iste udaljenosti od 38 cm (slika br. 38b – zelena strelica) on je vidio još peti, šesti i više od pola sedmog reda na vidnoj tabli (slika br. 38b – zaokruženo zelenom). To znači da je gospodin Milan nakon samo dvije vježbe vidio više od dva i pol reda bolje na vidnoj tabli.

Slika br. 38b

 

Gospođica Michelle (slika br. 39) je bila kratkovidna na oba oka. No kako joj je u mladim danima desno oko povremeno bježalo u stranu, vidni živac je na njemu bio slabije razvijen. Zbog toga joj je vid na desnom oku bio puno lošiji nego na lijevom. Vježbajući po našim uputama gdje sam joj, zbog specifičnog stanja njenih očiju, dao i terapiju svijetlom, vid joj se popravio i izjednačio na oba oka.

Slika br. 39

Ovdje bih se još jednom zahvalio svim pacijentima koji su dopustili da javno pokažem njihove rezultate.

 

RAZLOZI ZBOG KOJIH SMATRAM DA BI SVAKI ČOVJEK

TREBAO POPRAVITI SVOJ VID PRIRODNIM PUTEM

 

    Sam osjećaj dobrog vida u bilo kojem trenutku, a da čovjek nije ovisan o pomagalima, je nešto za što smatram da nije potrebno posebno opisivati.

   Vježbe su izrazito poboljšane te brzina popravka vida izaziva toliko dobar osjećaj da vježbe nisu ljudima napor, već radost. Nakon što se vid popravi, trajno ostaje tako popravljen bez vježbi za održavanje. Samim time što čovjek gleda blizu - daleko, vid ostaje trajno oštrim.

   Većina ljudi koji su popravili svoj vid prirodnom putem su to napravili da bi mogli živjeti, raditi i gledati bez ograničenja koja im nameću optička pomagala. No smatram da to nije najveća dobrobit koju dobije čovjek kad je popravio vid prirodnim putem. Popravljen vid je nešto što ljudi odmah primijete gledajući život oko sebe. Ali ona dobrobit koja se dobije s popravljenim vidom, a koja je, možemo kazati, „skrivena“, je po mom mišljenju puno važnija od samog osjećaja dobrog vida. U daljnjem tekstu ću govoriti o tim“ skrivenim“ ili manje vidljivim dobrobitima popravljenog vida.

       „SKRIVENE“ DOBROBITI POPRAVKA VIDA PRIRODNIM PUTEM

  Prvo bih želio napomenuti da kod vježbanja očnih mišića nema nikakvih nuspojava. Dapače, očna jabučica koja je nakon vježbi dovedena u prirodno stanje, spriječava sve moguće degenerativne pojave nastale zbog izobličene očne jabučice kod kratkovidnosti i dalekovidnosti.

       KRATKOVIDNOST KOD DJEVOJČICA:

    Od popratnih tj. nuspojava kratkovidnosti, a posebno visoke kratkovidnosti, spomenuti ću ablaciju retine (odljepljenje mrežnice). Možemo uzeti kao primjer djevojčice koje imaju malu kratkovidnost. U pubertetu ta kratkovidnost zna narasti tako da od neke male dioptrije od npr. -1,50 ili -2,00 u nekoliko godina naraste na -4,00, -5,00, -6,00 pa čak i više. Kad te djevojčice postanu zrele žene koje žele imati djecu, tada zbog tako visoke dioptrije porođaj trebaju napraviti putem carskog reza. Naime, porođaj je napor i pritisak, te oftalmolog zbog toga preporuči ginkologu carski rez da prilikom tog napora kod porođaja ne dođe do ablacije retine. Carski rez je operativni zahvat koji nosi sa sobom određeni rizik, a sa svakim slijedećim porođajem i slijedećim carskim rezom, rizik je sve veći. S našom metodom prirodnog popravljanja vida, u slučaju manje dioptrije, vid se popravi već za 7 do 10 dana. Tako je  bilo i kod djevojčice Antonije. Dakle, s tim kratkim vježbanjem vid se popravi, te mi kod djevojčica taj budući negativni slijed, već u startu spriječimo.

    KRATKOVIDNOST KOD DJEČAKA:

    Kod dječaka je ista situacija. I kod njih se u pubertetu dioptrija vrlo često jako poveća. Oni tada imaju problema s izborom zanimanja. Neka zanimanja kao što su piloti, profesionalni vozači, zatim vojna ili poluvojna zanimanja kao vojnici, policajci, vatrogasci i sl. s velikim dioptrijama se ne mogu obavljati. Također i sportske discipline kao i profesionalni sport, njima je onemogućen. Ujedno s obzirom da su dječaci u igri s drugim dječacima skloni trčanju, skakanju, kretanju te općenito sportskim nadmetanjima, postoji opasnost da prilikom tih radnji dođe do ablacije retine, što u konačnici može loše završiti. S vrlo kratkim vježbanjem očnih mišića mi takav mogući negativni slijed u startu spriječimo.

     PREZBIOPIA /tzv. STAROSNA DALEKOVIDNOST/ I CIRKULACIJA U OKU

    Kod ljudi koji imaju prezbiopni plus /tzv. starosna dalekovidnost/ njihova očna jabučica je skraćena i ne može  se izdužiti prilkom gledanja na blizu. S daljnjim kvarom vida takvim ljudima se daju tzv. progresivne (multifokalne) leće (slika br. 40a) koje još više spriječavaju očnu jabučicu da se giba naprijed – nazad. Na slici br. 40b je prikazana multifokalna (progresivna) plus leća, a na slici br. 40c je prikazana multifokalna (progresivna) minus leća.

 

Slika br. 40a

 

      

Slika br. 40b - multifokalna plus leća      Slika br. 40c - multifokalna minus leća

 

S obzirom da su ljudi kao živa bića evoluirali tj. razvili na način da su u neko doba dana trebali biti jako mirni, a vid im je trebao biti jako dobar, onda se oko razvilo tako da ima svoju posebnu cirkulaciju. Zato je pojačana opskrbljenost s krvi neovisna od srčane cirkulacije. Naime, prokrvljenost skoro svih organa u tijelu ovisi o snazi srčane pumpe. Tako ako želimo da nam srce bolje radi i da su nam posljedično organi i tkiva bolje opskrbljeni krvlju, što znači bolja prehrana, više kisika i bolje odvođenje otpadnih tvari, onda trebamo trčati, kretati se, raditi određene sportske vježbe i sl. Tada srce brže i bolje radi te bolje pumpa krv u organe i tkiva. No ljudi kao vrsta su, kroz milijune godina evolucije, često trebali biti mirni a da im je vid jako dobar i oštar. Za dobar vid potrebna je dobra opskrbljenost krvlju (jer krv donosi kisik i hranjive tvari, a odnosi otpadne tvari). Možemo pretpostaviti slučaj u kojem je primitivni čovjek u zasjedi s primitivnim lukom i strijelom čekao životinju. Ako je bio u šumi u sumrak, svjetlo je već bilo loše. U takvim otežanim uvjetima on je morao vidjeti opreznu životinju i ustrijeliti je (slika br. 41).

Slika br. 41

IZVOR: www.pixgood.com

    U međuvremenu je neprestano gledao blizu oko sebe da mu se neopaženo ne približi neka otrovna zmija ili neka druga manja opasna životinja (npr. škorpion, otrovni pauk i sl.) koja bi ga mogla ozlijediti. Također je stalno gledao u daljinu u svim smjerovima da bi na vrijeme primijetio moguću divlju zvijer koja bi ga mogla napasti. Očne jabučice bi se tada neprestano izduživale i skraćivale. Stoga bi se u stražnjem dijelu oka gdje su koncentrirane krvne žilice žilnice, stalno stvarao podtlak i tlak koji bi potiskivao krv u cijelu očnu jabučicu te je tako hranio i odnosio otpadne tvari. Možemo uzeti i primjer kad bi žene bile sa djecom sakrivene u nekom žbunju, jami, pećini i sl. Tada bi bile vrlo mirne i čekale bi da neprijateljski ratnici ili divlje zvijeri prođu, a njihove oči su neprestano gledale blizu - daleko te pumpale krv u oko. Također prilikom branja plodova voća i povrća ljudi su stalno bili na oprezu i gledali blizu - daleko. Čak i kad bi se odmarali na nekoj čistini, neprestano su gledali blizu - daleko. Blizu - jer bi npr. šivali kožu i primitivnu odjeću, a daleko - da bi na vijeme uočili moguću opasnost (slika br. 42).

Slika br. 42

IZVOR: www.defineci.yetkin-forum.com

 

    Ako bi u takvim trenucima, kad je čovjek morao biti izrazito miran, opsrkrbljenost oka krvlju ovisila o srcu i kretanju, tada čovjek uopće ne bi mogao opstati kao vrsta. Vid je morao biti oštar i kad čovjek miruje i kad trči. Zato je oko razvilo svoju posebnu cirkulaciju, a to je da čovjek treba stalno naizmjenično gledati blizu (očna jabučica se izduži)(slika br. 44a) i daleko (očna jabučica se skrati) (slika br. 43a) da bi se krv potiskivala u oko. Naime čovječje oko je evolucijski napravljeno da više gleda na daljinju, a manje na blizinu. Kad normalno ljudsko oko gleda na daljinu mišići koji okružuju očnu jabučicu su potpuno opušteni. Takva očna jabučica ima oblik kugle i dugačka je 24mm(slika br. 43a). No kad čovjek pogleda na blizu, tada ravni mišići koji okružuju oko s gornje, donje, unutarnje i vanjske strane stisnu očnu jabučicu, izvrše pritisak na nju te je izduže za npr. 1 mm (slika br. 44a). Takva izdužena očna jabučica se prilagodi na sliku koja dolazi iz blizine te jedino na taj način može izoštriti tu blisku sliku. S obzirom na to da je čovjek morao, da bi opstao kao vrsta, neprestano gledati na daljinju i na blizinu, očna jabučica se neprestano skraćivala i izduživala. No čovjek je također trebao vidjeti dobro i kad trči, kad hoda i kad miruje. S obzirom na način života, trebao je vidjeti oštro kad gleda na okruženje sa strane, lijevo i desno, gore i dolje. Zato se čovječje oko razvilo tako da je stalno u pokretu. Smatra se da se oko pomakne od 30 000 do 100 000 puta dnevno. Smatra se također da kod ljudi koji imaju dobar vid i žive prirodnim životom, da se oko akomodira na blizu - daleko (akomodacija znači prebacivanje pogleda sa daljine na blizinu i sa blizine na daljinu) od nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta dnevno. To znači da se oko kad gleda na blizu izduži na 25 mm, a kad gleda u daljinu se skrati na 24 mm.

Znači da zdravo oko ima toliku evolucijsku snagu da se dnevno nekoliko stotina do nekoliko tisuća puta može izdužiti do dioptrije od -3,00 i ponovo vratiti na vid bez dioptrije (kod dioptrije od -3,00 očna jabučica je duža jedan milimetar /25 mm/. Zato se i događa da ako se očne vježbe usklade s čovjekovom prirodom i evolucijom se vid vrlo brzo popravlja. Ako očni mišići imaju toliku potencijalnu snagu da na dnevnoj razini nekoliko stotina pa do nekoliko tisuća puta izduže i skrate očnu jabučicu od dioptrije -3,00 pa do vida bez dioptrije, tada je logično da uz pravilno vježbanje dioptrija od -3,00 /ili veća/ vrlo brzo dolazi do normalnog vida).

Kod tako izduženog oka (slika br. 44a) stijenke žilica u stražnjem dijelu oka se relaksiraju te se žilice prošire (slika br. 44b). Protočnost postaje veća te se žilice napune krvlju. U slijedećem trenutku, kad čovjek pogleda na daljinu (slika br. 43a) kosi mišiči snažno gurnu očnu jabučicu prema naprijed, skrate je (slika br. 43a) pa poslijedično tome stisnu te napunjene žilice(slika br. 43b).

      

        Slika br. 43a       Slika br. 43b          Slika br. 44a            Slika br. 44b

Krv iz žilica pod utjecajem sile se potiskuje prema onom pravcu gdje je manji otpor, te tako opskrbljuje oko s kisikom i hranjivim tvarima. U slijedećem trenutku kad čovjek pogleda na blizu, oko se ponovo izduži, kapilare se prošire (stvori se podtlak), krv ponovo nahrupi u njih i proces se ponavlja.

S obzirom da smatram da je važno dobro razumjeti mikrocirkulaciju u oku, onda ću cijeli taj krvožilni sustav u mrežnici stražnjeg dijela oka usporediti s harmonikom i objasniti ću ga malo detaljnije.

Dakle, srce pumpa krv u arterije. To je krv koja je prethodno dobila kisik (prolaskom kroz pluća) i također je obogaćena s hranjivim tvarima koje je dobila iz želuca i crijeva. Zatim takva krv dolazi do organa ili tkiva gdje vrši izmjenu tvari na način da krv iz arterija prelazi u arteriole (male arterije) (slika br. 45a) te zatim iz arteriola prelazi u kapilare (slika br. 45a). Kapilare su vrlo uske krvne žile čije su stijenke tanke i propusne. Kroz njih kisik i druge hranjive tvari izlaze, te kroz međustaničnu tekućinu dolaze do stanica tih tkiva, a otpadne i ostale tvari iz stanica ulaze u kapilare (slika br. 45b).

Zatim ta krv koja je prepuna otpadnih tvari ulazi u venule (male vene) (slika br. 45a), a iz venula ulazi u vene (slika br. 45a). Zatim venskim sustavom prolaskom kroz pluća izbacuje ugljični dioksid, a prolaskom kroz crijeva i bubrege izbacuje ostale otpadne tvari.

 

                              Slika br. 45a                                     Slika br. 45b 

Takav sustav izmjene tvari funkcionira prolaskom krvi kroz sve organe u tijelu. Srce stalno pumpa krv, ta krv je pod određenim pritiskom (ili tlakom) i na taj način svaki organ dobije dovoljno krvi. Ukoliko se čovjek bavi određenim sportskim aktivnostima te trči, ubrzano hoda, pliva, vježba i sl. tada srce još brže radi te još jače pumpa krv. To je zato što tijelo pod povećanim naporima treba više kisika i hranjivih tvari. Ujedno metabolizam se ubrzava te se stvara više otpadnih tvari koje se također bolje odvode ako je struja krvi brža. No kad je u pitanju oko i očna jabučica onda tu postoji određena razlika. Ovdje ću hipotetski objasniti koja je razlika između cirkulacije krvi u nekom drugom organu i u oku. S obzirom na funkciju oka i vida onda oko treba biti jako dobro opskrbljeno s krvlju i kad čovjek miruje i kad je u pokretu. Stoga je oko kroz evoluciju stvorilo svoju vlastitu cirkulaciju o čemu sam već govorio. U daljnjem tekstu ću u kratkim crtama objasniti na koji način krvne žile u oku rade da bi osigurale dobru cirkulaciju bez obzira na usporen ili ubrzan rad srčane pumpe. Zato ću se poslužiti usporedbom s harmonikom. Na slici br. 45a vidimo da krv iz arterija ide u arteriole, zatim prolazi kroz kapilare.Iz kapilara ide u venule i zatim u vene. Zamislimo sliku tog sustava (slika br. 45a) tako da je smjestimo u žilnicu (slika br. 46c). Čovjek gleda u daljinu mišići su opušteni, očna jabučica nije pod pritiskom i dugačka je 24mm (slika br. 46a). Krvne žile u mrežnici su normalne širine (ni stisnute ni razvučene) (slika br. 46b i slika br. 46c). U takvom opuštenom stanju oka, cirkulacija krvi je dostatna te se prehrana i odvođenje otpadnih tvari odvija bez poteškoča. No sad se događa da čovjek pogleda na blizu. Ravni mišići stisnu očnu jabučicu i produže je (slika br. 47a). Oko, sad iz opuštenog stanja, gdje se nije trebala koristiti energija za napinjanje vanjskih očnih mišića, prelazi u stanje neravnoteže gdje ravni mišići stišću i produžuju očnu jabučicu pa to zahtijeva i više energije. Dakle treba više kisika i hranjivih tvari, kao i bolje odvođenje otpadnih tvari. A to znači i bolja cirkulacija. Nakon što su ravni mišići stisnuli očnu jabučicu te je produžili (na npr. 25mm) oni su posljedično raširili i žilnicu. U žilnici se stvorio veći prostor te se u tom trenutku stijenke vena u žilnici rašire (slika br. 47b i slika br. 47 c). Protočnost postaje veća, stvori se negativni tlak (podtlak) koji povuče (kao usisavač) krv iz venula a također i iz kapilara koje su bliže venulama (koje gravitiraju prema venulama).

Na taj način se ta venska krv brzo povuče iz kapilara koje su bliže venulama kao i iz samih venula. Također izdužena očna jabučica, a time i šira žilnica, uvjetuje da se i stijenke arterija koje su u žilnici, (a ne samo vena) rašire, protočnost postaje veća, te se također stvori podtlak zbog kojeg arterijska krv vrlo brzo uđe u arterije žilnice. Znači, kad čovjek pogleda na blizu, ravni mišići stisnu očnu jabučicu, izduže je (slika br. 47a) te posljedično relaksiraju stijenke i arterija i vena u žilnici. Protočnost postaje veća, stvori se negativni tlak (podtlak) koji povuče krv. Arterije povuku krv iz većih arterija koje idu prema glavi i očima, a vene povuku krv iz venula kao i iz kapilara koje su bliže venulama (koje gravitiraju prema venulama). Znači, u takvom stanju izduženo oko (to je oko koje gleda na blizu) (slika br. 47a) je u žilnici prepunjeno s krvlju.

                            

      Slika br. 46a           Slika br. 46b                    Slika br. 46c

      

      Slika br. 47a      Slika br. 47b          Slika br. 47c

Takvo stanje možemo usporediti s harmonikom koja je razvučena (slika br. 48a). Kao što razvučena harmonika ima puno zraka, tako i izdužena očna jabučica u arterijama i venama žilnice ima mnogo krvi. No čovjek ponovo pogleda na daljinu. Tada kosi mišići, gurnu stražnji dio oka vršeći pritisak na bjeloočnicu, te skrate očnu jabučicu ponovo na dužinu od 24mm. (slika br. 46a). Pritisak koji kosi mišići vrše na bjeloočnicu prenosi se preko nje na žilnicu. Žilnica se stisne te također pritisne i arterije koje se u njoj nalaze (slika br. 46b i slika br. 46c). Na taj način krv iz arterija brže krene u arteriole koje također brže i kvalitetnije napune kapilare. U kapilarama se vrši izmjena tvari i nakon toga ta krv ulazi u venule. No pritisak koji je kosi mišić napravio na žilnicu doveo je do toga da su i vene brže istisnule krv u venski sustav jer pritisnuta žilnica je stisnula i arterije i vene koje se nalaze u njoj (slika br. 46 c). Takvo stanje možemo usporediti s harmonikom koja je stisnuta (slika br. 48b).

  

                    Slika br. 48a                          Slika br. 48b

Kao što u stisnutoj harmonici nema mnogo zraka tako i u ovom stanju u arterijama i venama žilnice nema mnogo krvi. No sad se događa da čovjek pogleda na blizu. Ravni mišići stisnu očnu jabučicu i produže je na npr. 25mm (slika br. 47a). U tom trenutku se stijenke vena u mrežnici rašire (slika br. 47b i slika br. 47 c), protočnost postaje veća, stvori se negativni tlak (podtlak) koji povuče (kao usisavač) krv iz venula a također i iz kapilara koje su bliže venulama. I ponavlja se postupak koji je već opisan.

Spomenuo bih još jednom usporedbu s harmnonikom. Svaki harmonikaš zna da harmonika može svirati jedino kad je glazbenik i rasteže i stiska. Samo tada struji zrak. Kad se harmonika rasteže, zrak se uvlači te prolazeći kroz tipke stvara zvuk. Kad se harmonka steže tad se istiskuje zrak kroz tipke s tonovima, koje imaju otvore kroz koji zrak izlazi i također stvara zvuk. Ako je harmonika stalno rastegnuta, ili stalno stisnuta, tada nema strujanja zraka pa se ne može stvoriti zvuk. Tako i u mrežnici oka kad se oko stisne, raširene krvne žile pune krvi se stisnu i jako gurnu tu krv. Kad se oko izduži, tako što gleda na blizu, stvori se podtlak koji lakše usisa tu krv i napune se krvne žile. Na taj način proces punjenja i pražnjenja krvnih žilica mrežnice je mnogo brži i učinkovitiji nego da taj proces ovisi samo o navali i pritisku krvi koja nadire iz srca, a da joj ne pomaže negativni tlak koji “usisava“ krv. Na taj način opskrba sa krvlju je mnogo brža, kvalitetnija i učinkovitija, a također i izmjena kao i odvođenje otpadnih tvari je mnogo brže. Zato jer oko ima svoju vlastitu cirkulaciju (o kojoj sam upravo govorio) može raditi u svim mogućim oteženim uvjetima, a da mu je uvijek osiguran kisik i hranjive tvari, kao i ubrzano odvođenje otpadnih tvari.

Kod ljudi koji nose plus naočale (bifokalne ili multifokalne/progresivne/)(slika br. 49a) očna jabučica nema potrebe da se izdužuje jer naočale vrše prilagođavanje vida umjesto mišića oka. Takva očna jabučica je stalno stisnuta (slika br. 49a) tako da su i krvne žilice u žilnici također stisnute (slika br. 49b i slika br. 49c).

 

                        

                   Slika br.49a                   Slika br. 49b            Slika br. 49c

 

Stoga je cirkulacija u stražnjem dijelu oka otežana i slaba. S obzirom da su krvne žilice u žilnici vrlo tanke i uske (slika br. 50a – prikazuje se uzdužni presjek krvnih žilica) (cijela debljina žilnice je manja od 0,5 mm) onda se na tako uskim i stisnutim (ukrućenim) žilicama lako talože i zalijepe masne tvari (lipoproteini). One s vremenom otvrdnu te nastaje plak (nakupina) koji sužava krvnu žilicu (slika br. 50b). Na slici br. 50c prikazana je prohodna krvna žilica u poprečnom presjeku, a na slici br. 50d prikazana je krvna žilica sa plakom također u poprečnom presjeku.

    

       Slika br. 50a            Slika br. 50b          Slika br. 50c         Slika br. 50d

Tako sužene krvne žilice se lakše lome pa oko tada ne dobiva dovoljno kisika i hranjivih tvari. Zbog toga slabi i propada. Krv poplavi i pokrije mrežnicu te čovjek na tom mjestu ne može vidjeti tj. stvoriti sliku. Fotoni svjetla nemogu udarati u fotoosjetljive stanice jer su one pokrivene s krvlju koja je iscurila iz puknutih žilica. Ako tome pridodamo i arteriosklerotske promjene koje se s godinama života povećavaju, te i sve duži rad pri umjetnom svjetlu, kao i lošu prehranu, onda je takvo stanje dobra podloga za razvoj degenerativnih promjena. Pod time mislim prvenstveno na makularnu degeneraciju gdje se najprije gubi centralni vid, a zatim i periferni.

Tako i poznata britanska glumica Judi Dench (slika br. 51) koja je glumila u filmovima o Jamesu Bondu, ima makularnu degeneraciju te kaže: „Stalno padam kao da sam pijana, više ne mogu putovati sama. Pored mene uvijek mora biti netko da mi kaže:“Pazi stepenica.“.

Izvor: 24 SATA 25.02.2015.

Kad glumica Judi Dench već spominje da ne može sama hodati niz stepenice, onda sam se sjetio još jednog sličnog primjera. Nedavno mi je jedan gospodin rekao da je njegova sestra, koja je već zašla u poodmakle godine, imala također jako loš vid na jednom oku. Zbog toga nije vidjela prepreku u svom stanu te je pala i slomila kuk. Nakon toga su je morali smjestiti u ustanovu koja se brine o polupokretnim i nepokretnim osobama. Smatram da je svakom čovjeku, neovisno o dobi, jako važno da ima dobar vid. No kad ljudi u poodmaklim godinama zbog lošeg vida padnu i nešto slome, tada to njima toliko promijeni život da se više ne mogu samostalno brinuti o sebi. Zato smatram da svaki čovjek, a posebno čovjek u poodmakloj dobi treba imati dobar vid. Mlađi i stariji ljudi trebaju naučiti kako da svoj vid sačuvaju kroz cijeli život.

Također popularna glumica i komičarka 62-godišnja Roseanne Barr (slika br. 52) koja je glumila u humorističkoj seriji „Roseanne“  je izjavila da boluje od makularne degeneracije i glaukomazbog čega je počela gubiti vid. Priznala je da se već pomirila s ružnim prognozama, te kako uživa u čitanju knjiga, rekla je da će angažirati osobu koja će joj čitati.

Izvor: Jutarnji list 23.04.2015.

 

 

Slika br. 51                       Slika br. 52

 

MAKULARNA DEGENERACIJA

S obzirom da je makularna degeneracija danas u svijetu prvi uzrok gubitka vida (donedavno je to bio glaukom), pa ako uzmemo u obzir činjenice da ljudi sve duže žive i da koriste svoje oči na neprirodan način, smatram da će makularna degeneracijaubrzo postati jedna od vodećih očnih bolesti. Zato ću je samo u kratkim crtama jošmalo pojasniti.

Na slici br. 53a vidi se presjeknormalnih očnih ovojnica, zatim se na slici br. 53b prikazuje normalna makula u unutrašnjosti oka gledana kroz zjenicu s vanjske strane. Slika br. 53c prikazuje presjek normalnog oka, a slika br. 53d prikazuje kako vide ljudi s normalnim vidom.

 

           

Slika br. 53a                                                                     Slika br. 53b

                                             

        Slika br. 53c                                                                 Slika br. 53d

 

Slika br. 54a prikazuje normalan vid. Kod makularne degeneracije najprije se gubi centralni vid (slika br. 54b), a s vremenom, kako proces napreduje, gubi se i periferni vid (slika br. 54c i br. 54d).

Slika br. 54

                                           a                      b                     c                     d

 

Naime, s godinama života broj izumrlih receptorskih i živčanih stanica mrežnice postaje sve veći. Te izumrle stanice prihvaća pigmentni epitel koji ima zadatak da ih usiše (apsorbira) i razlaže. S vremenom sposobnost pigmentnih stanica da razlože živčane stanice, postaje sve slabija te dolazi do taloženja neprerađenog materijala. Taj materijal se, slikovito rečeno, pohranjuje ili deponira te ga zato nazivamo depozit (ili druze). Depozit otežava normalnu izmjenu tvari između žilnice i mrežnice, te je prehrana makule zbog toga smanjena, a lošija prehrana makule znači i lošiji vid. To je tzv. suhi oblik makularne degeneracije (slika br. 55a).Na slici br. 55a vidi se presjekočnih ovojnica kod suhe makularne degeneracije, zatim se na slici br. 55b prikazuje makula u unutrašnjosti oka gledana kroz zjenicu s vanjske strane koja ima suhi oblik makularne degeneracije. Slika br. 55c prikazuje presjek oka sa početnim oštećenjem makule, a slika br. 55d prikazuje kako vide ljudi koji imaju suhi oblik makularne degeneracije.

 

 

                  Slika br. 55a                                        Slika br. 55b

 

                                             

                                   Slika br. 55c                               Slika br. 55d

 

S obzirom da proces napreduje (depozit se sve više taloži i skuplja  u prostoru između žilnice i mrežnice) dolazi do podizanja i uništavanja pigmentnog sloja. Tada dolazi do jače izraženog slabljenja vida i težeg oblika makularane degeneracije. To je atrofični oblik makularne degeneracije(slika br. 56).

 

Slika br. 56

 

U trenutku kad pozadina oka ne dobiva dovoljno krvi (što znači da nema dovoljno kisika i hranjivih tvari) tada mozak pokreće stvaranje novih krvnih žilica da bi ublažio stanje sa slabijom opskrbom krvlju. Taj stadij se naziva neovaskularizacija(slika br. 57).

Slika br. 57

Te nove krvne žilice napravljene su nabrzinu i s lošim materijalima. Zbog toga su nekvalitetne, lomljive i propusne (propuštaju krv u okolno tkivo). To propuštanje krvi u okolno tkivo dovodi do toga da se mrežnica i žuta pjega prekrivaju s krvlju te zbog toga ne mogu primiti fotone svjetla. To je tzv. vlažni oblik makularne degeneracije.

Na slici br. 58a vidi se presjekočnih ovojnica kod vlažne makularne degeneracije, zatim se na slici br. 58b prikazuje makula u unutrašnjosti oka gledana kroz zjenicu s vanjske strane koja ima vlažni oblik makularne degeneracije. Slika br. 58c prikazuje presjek oka sa velikim oštećenjem makule kod vlažnog oblika makularne degeneracije, a slika br. 58d prikazuje kako vide ljudi koji imaju vlažni oblik makularne degeneracije.

 

           Slika br. 58a                                                      Slika br. 58b

                                                      

                               Slika br. 58c                                      Slika br. 58d

Te novostvorene krvne žilice još više kvare vid nego da uopće nisu nastale. Zato doktori oftalmolozi nastoje s laserom uništiti te novostvorene krvne žilice. Također tu najčešće koriste lijek avastin za kojeg se smatra da spriječava stvaranje novih krvnih žilica. No tu sad postoji jedan problem. Naime, vidni živac je direktni nastavak moždanog tkiva te mozak odmah registrira (uočava) što se događa u vidnom živcu (a što je posljedica stanja u oku), te odmah reagira na novonastalo stanje koje se događa u vidnom živcu i u oku. Mozak zna da očna pozadina nema dovoljno krvi i u njoj kvalitetnih hranjivih tvari i kisika. Dokle god mozak prima informaciju da pozadina oka nema dovoljno hrane, možemo mi „pržiti“ novostvorene krvne žile s laserom i avastinom koliko god hoćemo, ali će mozak uvijek pojačano stvarati nove, nekvalitetne i propusne krvne žilice. To znači da će one propuštati novu krv u mrežnici, koja dovodi do još većeg gubitka vida. Da bismo prekinuli taj negativni slijed, mozak treba dobiti informaciju da je pozadina oka dobila hranjive tvari te će tada prestati sa stvaranjem tih novih nekvalitetnih krvnih žilica. Imam informaciju da neki nekovencionalni liječnici u Australiji ubacuju određene aminokiseline, koje su potrebne za vidni proces, u pozadinu oka. Tada mozak prima informaciju da pozadina oka ima dovoljno hranjivih tvari i ne stvara te nove nekvalitetne krvne žilice. Također geni u stanicama u pozadini oka imaju program kako da regeneriraju oštećene djelove mrežnice, ali pod uvjetom da imaju dovoljno kvalitetnog građevnog materijala. S obzirom da su ti nekonvecionalni liječnici ubacili pravilne aminokiseline (bjelančevine su građene od aminokiselina) u pozadinu oka, sad se ponovo regenerira mrežnica i čovjek koji je bolovao od  makularne degeneracije dobiva bolji vid. Meni je osobno želja da u svojoj liječničkoj praksi, kad riješim neke financijske i organizacijske probleme, također uspostavim liječenje makularne degeneracije s esencijalnimaminokiselinama.

KRATKOVIDNOST I KRVNE ŽILICE U OKU

Kod kratovidnosti očna jabučica je izdužena (slika br. 59a)tako da su i krvne žilice u pozadini oka u stanju neprestanog izvlačenja. S obzirom da i arterije i vene imaju mišićni sloj (koji je kod vena tanji) onda za održavanje elastičnosti tih mišića potrebno je da se krvne žilice (arterije i vene) u oku stalno stežu i istežu. Kod kratkovidnog oka to stezanje i istezanje krvnih žilica je izrazito smanjeno. Neprestano izduženo oko prouzrokuje da mišići u stijenkama krvnih žilica gube funkciju. Zato stijenke krvnih žilica u oku postaju proširene i stanjene. (slika br. 59b).

Slika br. 59a                              Slika br. 59b

Takve tanke i stanjene stijenke gube elastičnost i lakše pucaju pa dovode do krvarenja, te oko također ne dobiva dovoljno kisika i hranjivih tvari. Takvo stanje može dovesti do rupture retine (mrežnice) (slika br. 60).

 

Slika br. 60

IZVOR: http://www.eugeneeyecare.com

Ukoliko je ruptura nastala periferno, tada čovjek u svom perifernom dijelu vidnog polja vidi mrlju. Ukoliko je ruptura nastala centralno, tada čovjek u svom centralnom dijelu vidnog polja vidi mrlju. Ukoliko je ruptura veća i ukoliko je na centralnom dijelu, tada čovjek može potpuno izgubiti centralni vid. U posljednje vrijeme imao sam dvije pacijentice s kratkovidnošću koje su imale rupturu retine. Jednoj je ruptura bila periferno, a drugoj vrlo blizu centralnog dijela.

VODENA PUMPA

Razgibana očna jabučica nije dobra samo za bolju prokrvljenost oka, već spriječava i moguće degenerativne pojave o kojima sam govorio. Tako, kad je očna jabučica razgibana pa se stalno izdužuje (slika br. 44a) i skraćuje (slika br. 43a) tada snažna struja krvi i eritrocita koja udara u unutarnje stijenke krvnih žilica, ne dopušta da se na njihovim stijenkama zalijepe masne tvari (lipoproteini), te se u startu spriječava negativni razvoj događaja (to možemo usporediti kao kad smetlari s vodom iz gumenog mlaza čiste ulice od smeća - što je mlaz jači, čišćenje je bolje). Da bih još malo pojasnio cirkulaciju u oku i razliku između cirkulacije krvi u oku i cirkulacije krvi u drugim organima onda bih to tzv. pumpanje krvi u stražnjem dijelu oka usporedio sa starim pumpama za vodu (slika br. 61a). U njimabi voda istjecala samo dok bi čovjek pumpao tu pumpu (slika br. 61b).A kada nije pumpao pumpu, onda voda ne bi istjecala (slika br. 61a).

        

Slika br. 61a                                                           Slika br. 61b

Današnje moderne slavine je potrebno samo otvoriti te voda istječe zato što je pod stalnim pritiskom. Ako želimo veći mlaz vode tada samo jače otvorimo slavinu. Tako nekako možemo usporediti cirkulaciju krvi u drugim organima. Ta krv je zbog srčane pumpe stalno pod pritiskom (kao i voda iz vodovoda) koji omogućava da organi dobivaju dovoljno krvi. Kad želimo još bolju prokrvljenost onda se trebamo više kretati. Kod starih pumpi voda je bila pod pritiskom samo dok bi čovjek pumpao tu pumpu i umjetno stvarao pritisak. Tako nešto možemo usporediti sa stanjem krvnih žilica u mrežnici koje maksimalno guraju krv u ostale dijelove oka samo ako se očna jabučica neprestano izdužuje i skraćuje, te tako “pumpa“ krv. To je stoga jer je čovjek trebao vidjeti oštro i kad se kretao i kad je bio miran (o čemu sam već govorio). Ukoliko je ta očna jabučica u jednom položaju (bez obzira da li je stisnuta kao kod dalekovidnih ljudi ili izdužena kao kod kratkovidnih ljudi) tada nema razlike između tlaka i podtlaka i mikrocirkulacija u oku je otežana.

Ujedno, kod krvnih žila, da bi pravilno radile, njihove se stijenke trebaju neprestano istezati i stezati. Naime, arterije i vene imaju mišićni sloj (koji je kod vena tanji) pa je za održavanje elasticiteta tih mišića potrebno da se krvne žile (arterije i vene), bez obzira da li su u oku ili u drugim organima, stalno stežu i istežu. Kod drugih organa u tijelu se to postiže tako da se srce steže i tjera krv kroz arteriju. Zbog naleta visokotlačne krvi, arterija se širi. Kad se srce počne opuštati, tada se arterija steže i tjera krv prema naprijed. Taj proces se ponavlja nakon svakog otkucaja srca. Tako nastali val osjećamo kao bilo. Dakle, krvne žile se u našem tijelu neprestano šire i stežu neovisno o našoj volji. No kod oka, zbog posebnosti o kojima sam govorio, krvne žile se šire i stežu samo ako oko gleda blizu i daleko. Ukoliko je oko dalekovidno (slika br. 62a) krvne žile su stalno stisnute (slika br. 62b i slika br. 62c), a ako je kratkovidno (slika br. 63a) one su tad stalno rastegnute (slika br. 63b i slika br. 63c).

Slika br. 64a pokazuje normalnu očnu jabučicu, a slike br. 64b i 64c prikazuju krvne žile u žilnici koje su normalne širine (nisu ni stisnute ni rastegnute). To je položaj normalnog oka kada gleda u daljinu. Očna jabučica je tada dugačka 24 mm.

 

               

                             Slika br. 62a      Slika br. 62b         Slika br. 62c       

 

               

                     Slika br. 63a            Slika br. 63b            Slika br. 63c       

 

 

                                

                      Slika br.64a              Slika br. 64b                      Slika br. 64c       

Ukoliko se krvne žile stalno ne istežu i stežu, već su ili stalno stisnute kod dalekovidnosti (slika br. 62b i slika br. 62c) ili stalno rastegnute kod kratkovidnosti (slika br. 63b i slika br. 63c) mišići u stijenkama krvnih žilica gube funkciju. Zato kod dalekovidnosti stijenke krvnih žilica u oku postaju zadebljane, a same krvne žilice tj. otvor u njima, postaju sužene. Zbog toga se lakše ukrute, izgube elastičnost, pa postaju krute i lomljive. Tada propuštaju krv, te je to idealna podloga za makularnu degeneraciju.

Kod kratkovidnosti, neprestano izduženo oko prouzrokuje da mišići u stijenkama krvnih žilica također gube funkciju. Zato stijenke krvnih žilica u oku postaju stanjene, a same krvne žilice tj. otvor u njima, postaju proširene. To neprestalno istezanje i izvlačenje dovode do toga da i one gube elastičnost, pa lakše pucaju. Tada propuštaju krv te posljedično tome zbog loše prehrane, kao i neprestanog izvlačenja, koji se prenosi i na mrežnicu, takvo stanje je idealna podloga za rupturu mrežnice. Ruptura mrežnice je, nažalost, također dobra podloga za odljepljenje mrežnice.

Gubitak elastičnosti kod krvnih žila čiji mišići su se prestali stalno stezati i istezati možemo usporediti s ljudima koji nakon dugo vremena sjedenja i nekretanja počnu ponovno igrati nogomet. Tada se vrlo često dogodi da pukne ligament na nozi. No kod ljudi koji su stalno aktivni u sportu, te koji se stalno razgibavaju, vježbaju i istežu svoje tijelo, to se ne događa.

U daljnjem slijedu bih naveo primjer pacijentice koja je došla kod mene u ordinaciju jer je imala makularnu degeneraciju (suha makularna degeneracija koja je već uznapredovala u atrofični oblik). Na slici br. 65a se vidi OCT image (presjek makule)desnog oka te pacijentice, a na slici br. 65b se vidi OCT image (presjek makule) lijevog oka te pacijentice. Jako izraženi depozit (druze) vidi se i na desnom i na lijevom oku s tim da je na lijevom oku veći i izraženiji. Na slici br. 65c se vidi kako izgleda presjek normalne makule. Gospođa je imala također i veliku plus dioptriju (prezbiopiju) koja je također veća na lijevom oku (na lijevom oku je bio još slabiji vid nego na desnom oku). Pitao sam je kako vidi te mi je odgovorila da na desnom oku još uvijek s naočalama vidi dobro. Na lijevom oku, kad gleda s naočalama, srednju brojku koju gleda u tom redu (956832) vidi ispod ostalih brojki. Znači da centralnu brojku ne vidi u istoj ravnini s ostalim brojkama. To znači da druze ili depozit koji se nalazi ispod žute pjege, podiže žutu pjegu i mijenja smjer zraka svjetla te slika centralne brojke pada ispod brojki koje su u toj ravnini. Nakon što je napravila dvije vježbe ponovo sam joj testirao vid s lijevim okom i pitao je kako vidi. Rekla mi je da je nakon vježbi centralna brojka u ravnini s ostalim brojkama , ali da zadnja brojka, koju vidi perifernim vidom, je sad ispod ravnine. Smatram da je to dobar pokazatelj. Naime, kod makularne degeneracije prvo strada centralni vid. S obzirom da su kod ljudi sve životno važne radnje povezane sa centralnim vidom, onda je važno da centralni vid sačuvamo. Kod gospođe, o čijem slučaju govorim, nakon dvije vježbe, oštećenje se pomaknulo sa centralnog na periferni vid. To znači da prilikom vježbanja očnih mišića očna jabučica se najprije stisnula, pa izdužila, te su se druze (depozit) i tekućina u njima poput vala pomaknuli periferno. Naime, pritisak udarne sile, koji nastaje kad se oko najprije malo stisne pa zatim naglo izduži, udari u centar žute pjege i potiskuje depozit (druze) prema periferiji. To možemo usporediti s gumom za odštopavanje odvodnih cijevi. Guma se najprije pritisne (slika br. 66a), zatim otpusti (slika br. 66b), stvori se vakuum koji povuče zrak i zaštopani materijal. Taj vakuumski zrak (tj. sila) najjače udara u stražnji, centralni dio gume. Potiskivanje depozita prema periferiji možemo usporediti kao kad se baci kamen u vodu. Tada se koncentrični krugovi valova šire od centra prema vani.

    

Slika br. 65a                                                       Slika br. 65b

 

 

 

(IZVOR: www.eyeresearch.org)   ↓

Slika br. 65c

 

 

Slika br. 66a                                                Slika br. 66b

Stručnjaci koji proučavaju makularnu degeneraciju često postavljaju dijagnozu makularne degeneracije skraćenicom ARMD ili AMD. To je na engleskom jeziku skraćen naziv od izraza „Age-related macular degeneration“. To možemo prevesti kao „Makularna degeneracija povezana s dobi“. Taj izraz se koristi zato što je makularna degeneracija pretežno bolest ljudi koji su zašli u određene godine.

Smatram da je najvažniji razlog zašto se makularna degeneracija pretežno pojavljuje kod ljudi koji su zašli u određene godine jest nepokretljivost očne jabučice. Naime, kod mlađih ljudi koji imaju normalan vid, očna jabučica se giba naprijed-nazad. Čak i kod mlađih ljudi koji su kratkovidni očna jabjučica se donekle giba naprijed-nazad. Kad kratkovidan čovjek pogleda na blizu očna jabučica se ipak malo izduži, a kad pogleda na daleko se malo skrati. I taj mali pomak dovodi do vakumske sile koja udari u žutu pjegu, potisne je i ne dozvoljava da se iza nje stvori depozit. Ljudi koji su zašli u određene godine pretežno svi imaju multifokalne ili progresivne naočale. Tada se očna jabučica može pokretati gore-dolje i lijevo-desno, ali se niti malo ne pokreće naprijed-nazad. Čovjek s progresivnim naočalama gleda kroz onu visinu naočala koja je prilagođena udaljenosti od objekta. Npr. ako se gleda daleki objekt, pogled se usmjeri kroz sredinu stakla, ako se gleda u daljinu od npr. jednog metra pogled se usmjeri kroz donji, deblji, dio stakla, a ako se gleda nešto vrlo blizu pogled se usmjeri kroz najdonji (najdeblji) dio stakla. Znači da se mišići pomiču u opsegu gore-dolje, ali da se očna jabučica ni najmanje ne pomiče naprijed-nazad. Kod takvih ljudi nema nikakve vakumske sile koja bi udarala u žutu pjegu i potiskivala nakupljeni depoziti prema periferiji oka i zatim dalje u venski splet koji taj depozit izbacuje iz oka i iz tijela.

Depozit se neprestano stvara i neprestano ga treba izbacivati. Ako se oko prilikom pravilne akomodacije giba naprijed-nazad, stvara se vakumska sila koja udara u žutu pjegu. Žuta pjega se tada pomiče prema nazad te otpad koji se stvara iza žute pjege (depozit) potiskuje periferno poput vala, kao bačeni kamen u vodu. Prilikom snažnih očnih vježbi koje provodim, također se stvara snažni vakumski udar koji udara u žutu pjegu, potiskuje je prema nazad te posljedično i nakupljeni depozit (druze) potiskuje periferno i izbacuje iz oka. Znači, očne vježbe poprave vid i očiste pozadinu oka od otpada koji se neprestano (16 sati dnevno) stvara.

Zbog svega ovog što sam prije naveo, smatram da kod većine ljudi kod kojih se razvila makularna degeneracija, uz očne vježbe kao i uzimanje pravilne prehrane, ta makularna degeneracija se mogla spriječiti ili makar drastično ublažiti.

 

OBNOVA STANICA

Smatram da je još jedan razlog vrlo važan zašto ljudi dobivaju makularnu degeneraciju kao i neke druge degenerativne bolesti oka. Ljudski metabolizam je izuzetno složen te uključuje vrlo veliki broj biokemijskih reakcija i staničnih procesa koji organizam održavaju na životu. No te kemijske reakcije imaju svoje nuspojave. Naime, svaka stanica u tijelu, da bi obavljala svoju funkciju, prilikom kemijske reakcije koju obavlja, se troši, u njoj se nakupljaju otpadne tvari i ta stanica stari. Zbog toga je vrlo bitno da organizam tu istrošenu staru stanicu zamijeni s novom mladom stanicom koja će dalje obavljati iste funkcije kao i ta stara stanica. To je posebno važno da se radi u onom organu gdje se stanice jako brzo troše i jako brzo zamjenjuju sa novim stanicama. U oku se 16 sati dnevno događaju intenzivne biokemijske reakcije gdje svjetlosni fotoni udarajući u fotorecepcorske stanice (štapiće i čunjiće) (slika br. 67) stvaraju reakcije koje pretvaraju svjetlosni podražaj u električni živčani impuls, koji onda vidnim živcem putuje do mozga gdje se stvara slika (slika br. 68).

 

Slika br. 67

Slika br. 68 (prijevod: Rod – štapići; Cone Cells – čunjići)

IZVOR: www.wiki.bethanycrane.com

To se, pojednostavljeno rečeno, događa na slijedeći način. U štapićima i čunjićima nalaze se diskovi (nekoliko stotina diskova u vanjskom dijelu) u kojima su pohranjeni vidni pigmenti (rodopsin i jodopsin). Kada svjetlost, prolaskom kroz rožnicu i leću, dođe na mrežnicu tada ju apsorbira (upije) taj fotosenzitivni pigment (vidni pigment) u štapićima i čunjićima. Nastaje kemijska reakcija, a kao posljedica stvara se vidni impuls. Ti diskovi i vidni pigment u njima se jako brzo troše, jer čovjek dnevno gleda više od 16 sati. Zato je potrebno da se ti istrošeni diskovi i vidni pigment u njima brzo obnove. Također je bitno da se istrošeni diskovi, kao i raspadni produkti pretvaranja svijetlosne energije u električnu, brzo izbace iz organizma.

S obzirom da pri jakom svjetlu vidni pigment nestane, a da se u mraku obnovi, onda se vidni pigment najbolje obnavlja u mraku tj. noću kad čovjek spava. Dakle, potrebno je svakodnevno tj. svakonoćno obnavljanje vidnog pigmenta. Taj pigment se zatim skladišti u diskovima štapića i čunjića. Da bi taj proces bio učinkovit i brz, štapići i čunjići su izravno povezani s pigmentnim slojem i sa žilnicom. Izravna povezanost s pigmentnim slojem je važna zbog toga da se oni istrošeni i stari diskovi u kojima je pigment potrošen, lakše i brže odlože u pigmentni sloj koji proguta te istrošene i stare diskove. Na taj način se ti progutani i razloženi stari diskovi brže čiste iz organizma. Izravna povezanost sa žilnicom je važna zato što na taj način postoji direktni (i brzi) put kojim krv iz žilnice donosi u čunjiće i štapiće kisik i hranu od koje se stvara vidni pigment i novi diskovi.

Prilikom ablacije retine (odljepljenja mrežnice) (slika br. 69) gdje je ta povezanost prekinuta, nema regeneracije vidnog pigmenta. To je i logično jer za obnovu vidnog pigmenta, koji se stalno troši, potrebno je mnogo kisika i glukoze (hrane), a kod ablacije je taj krvni protok-prekinut.

 

Slika br. 69

IZVOR: www.kaskus.co

 

Također i kod drugih degenerativnih procesa gdje je komunikacija između žilnice i mrežnice slaba, što znači da je oslabljen protok krvi (npr. kod makularne degeneracije), također se vidni pigment obnavlja slabo i nedostatno, a to još više pojačava gubitak vida. Takvi pacijenti moraju imati jako mnogo svjetla da bi dobili nekakvu sliku. Čim je svjetlo malo smanjeno, njima se vid progresivno pogoršava. Nedavno sam imao pacijenta koji je imao glaukom i makularnu degeneraciju. Prilikom testiranja vida on je s pojačanim svjetlom vidio mnogo bolje. Dakle, možemo zaključiti da se u očima, prilikom stvaranja slike, događaju vrlo intezivni biokemijski procesi. S obzirom na tako intenzivne biokemijske procese vrlo je bitno da se izlučivanje potrošenih diskova fotorecepcorskih stanica (čišćenje pigmentnog sloja), kao i stvaranje novih diskova i u njima novog vidnog pigmenta, odvija besprijekorno. To se najbolje događa u snu. Dakle, u snu se stanice odmaraju, čiste od otpada i obnavljaju. Da bi se ti procesi odvijali besprijekorno potrebno je da je organ u kojem se to odvija potpuno opušten. Naime, kod mišića postoje tri važna procesa. Prvi je stezanje ili kontrakcija, drugi je opuštanje ili relaksacija, a treći je istezanje ili ekstenzija. Opušteno stanje mišića ili organa (slike br. 70a i 70b) je stanje mirovanja i ravnoteže, te se pročišćavanje i obnova stanica najbolje odvija u tom stanju.

 

Slika br. 70a                   Slika br. 70b

Ukoliko očna jabučica nije u opuštenom stanju, već je stisnuta, jer je guraju kosi mišići kod dalekovidnosti (slika br. 71)ili je izdužena, jer je pritišću ravni mišići kod kratkovidnosti(slika br. 72) tada je očna jabučica u stanju tzv. iščekivanja.

           

                                 Slika br. 71                                Slika br. 72

Ona nije opuštena i u tom slučaju, u snu kada bi se te stanice trebale maksimalno obnoviti, one se ne obnavljaju tako dobro kao kad bi očna jabučica bila potpuno opuštena. Naime, organ koji je pritisnut tj. pod nekom silom (u ovom slučaju očni mišići vrše pritisak na očnu jabučicu) neprestano očekuje neku akciju. U očekivanju te akcije obnova stanica se ne može odvijati kako treba. To možemo usporediti sa trkačima na atletskoj stazi koji su na startnoj poziciji pa očekuju start za početak utrke(slika br. 73).

Slika br. 73

Njihovi mišići su tada napeti, spremni su za neku buduću akciju, a u tom trenutku nikako nisu spremni za obnovu stanica koja se najbolje odvija dok je tijelo u opuštenom stanju. Zato i dr. Edmund Jacobson, profesor na sveučilištu u Chicagu, tvrdi da ukoliko uspijete potpuno opustiti očne mišiće da ćete zauvijek riješiti sve svoje životne probleme (IZVOR: PSIHOLOGIJA USPJEHA 2 – Dale Carneige) (slika br. 74).

Slika br. 74

 

Opušteni očni mišići su također važni da bi se uštedila živčana energija. Naime, oči troše ¼ živčane energije koja otpada na cijeli organizam. U Večernjem listu od 27. svibnja 2015., u članku koji uspoređuje ljudski mozak s računalom, je napisan podatak da mozak troši 20 % živčane energije koja otpada na cijeli organizam. To znači da mozak i oči zajedno troše 45 % živčane energije koja otpada na cijeli organizam. Znači svi ostali organi (srce, želudac, crijeva, jetra...) te kretanje, disanje, probava i slično, troše nešto više od ½  (55%) živčane energije, a dva mala oka ¼ (25%) živčane energije. Kad su očni mišići stalno napeti (napeti su čak i u snu – jer se čovjek budi također sa lošim vidom, što znači da su očni mišići i u snu bili u grču) onda se još više živčane energije troši da bi ti mišići bili napeti. Kad se ti mišići opuste, onda se ta živčana energija, koja se nepotrebno trošila na držanje očnih mišića napetima, sada zadržava u mozgu i čovjek brže misli. To možemo usporediti sa čovjekom koji nosi utege na nogama. Unatoč utezima, takav čovjek se prisiljava da jednako brzo hoda kao i drugi ljudi, samo što troši više energije od drugih ljudi. Ali nakon što bi skinuo te utege, hodao bi brže od drugih ljudi. Iz svega navedenog možemo zaključiti da opušteni očni mišići dovode do opuštene očne jabučice te se stanice u oku obnavljaju besprijekorno, a također se višak živčane energije koji se koristio za držanje očnih mišića napetima, sada zadržava u mozgu. Znači, kombinacija besprijekorne obnove očnih stanica u oku, kao i višak živčane energije pohranjen u mozgu, dovodi do toga da cijeli sklop mozak – oči, postaje funkcionalan. Takav čovjek slike iz vanjskog svijeta bolje percipira (uočava) i brže obrađuje u mozgu, te stoga brže misli i donosi najbolje moguće zaključke i odluke. Zato prof. Edmund Jacobson smatra da čovjek koji uspije potpuno opustiti očne mišiće, može riješiti sve svoje životne probleme.

ZAKLJUČAK

Stanje u pozadini oka kod makularne degeneracije možemo usporediti sa gradom koji se razvija i u koji se doseljava sve više stanovnika. U tom gradu sve veći broj ljudi stvara i sve veći otpad. Ali komunalne službe čistoće, zahvaljujući sve boljoj organiziranosti i iskustvu, uspijevaju uz isti broj čistača ili smetlara, svakodnevno čistiti taj otpad, te držati grad urednim i čistim. No jednog dana gradonačelnik odluči, zbog štednje, otpustiti 50 % smetlara. Preostali smetlari jednostavno nisu u stanju kvalitetno čistiti grad te se po gradu stvara smeće koje ometa normalan život. Kod oka je slična situacija. S godinama života sve se više otpada skuplja u pozadini oka. Umjesto da tu očnu jabučicu, sada kad je najpotrebnije, držimo i dalje gibljivu pa da u tom pokretanju vakumska sila čisti otpad koji se stvara iza žute pjege (makule), mi odlučimo stisnuti očnu jabučicu tako što gledamo kroz progresivna stakla. Dakle, baš u vrijeme kad se otpad povećao, kad se zbog slabije cirkulacije (npr. početak arteroskleroze) slabije čisti, mi tada odlučimo poništiti onaj najvažniji čimbenik koji otpad učinkovito čisti iz stražnjeg dijela oka. I normalno,rezultat svega toga, vrlo lako, može biti - makularna degeneracija.

Svjedoci smo strelovitog napretka tehnologije koja nam pomaže u životu i radu. Od svih naših osjetila najviše se razvija tehnologija koja se oslanja na vid. Tehnička pomagala su napravljena tako da čovjek ima jasnu sliku, ali nisu dizajnirana za dugotrajnu zaštitu očiju. Životni vjek je produžen, ljudi sve duže trebaju raditi, a oči i vid su tu vrlo važni elementi za bilo kakav posao. Zbog tih razloga oči su izložene neprirodnoj količini svjetlosnih fotona koji bombardiraju žutu pjegu. Oči čovjeka koji ne poznaje osnovne principe njihove zaštite, se ne mogu oduprijeti tolikoj neprirodnoj količini svjetlosnih fotona pa zato stradaju. Zato smatram da bi svaki čovjek trebao znati kako zaštiti svoje oči s obzirom na ove nove okolnosti.

S ozirom da se cijeli svoj životni i radni vijek bavim prirodnim liječnjem vida (više od 28 godina), stekao sam veliko iskustvo, ne samo u liječenju vida, već i u kvalitetnoj preventivi i zaštiti. Svojim korisnicima i pacijentima usklađujem elemente za zdrav vid s obzirom na specifične probleme koje imaju, s obzirom na način njihova života i rada te s obzirom na njihovu dob. Na taj način svojim pacijentima i korisnicima pomažem da povrate i očuvaju jak i snažan vid kroz cijeli život.